ISTORIJA OBJEKTA I STILSKE KARAKTERISTIKE

Zgrada Srpskog kulturno-prosvjetnog društva Prosvjeta izgrađena je 1911.god. po projektu Miloša Miladinovića iz 1910.god. u stilu secesije, kao trospratna uglovnica (ugao ulica Obala Kulina bana i Sime Milutinovića - adresa Sime Milutinovića br. 1).
Zgrada ima dva nejednaka krila od koje je manje prema Obali, na uglu je erker i atika pa ta strana s uglom čini pročelje.Spada u kulturno-prosvjetne objekte (uz „Napredak“ i „Benevolenciju“) koji su namjenski izgrađeni krajem austro-ugarskog perioda. Izgradnjom ovih objekata uz reprezentativno oblikovanje težilo se afirmaciji nacionalne svijesti.
Projektom su predviđene poslovne prostorije u prizemlju – trgovačke ili bankovne – a na I spratu sobe za društvene potrebe društva, igru, sobe, saloni, kancelarije.
Uvidom u originalni projekat po rasporedu prostorije vidi se da je II i III sprat i bio predviđen za stanovanje.
Danas se objekat koristi kao stambeno-poslovni (kancelarije društva « Prosvjeta », hostel »Hostel», u prizemlju i na prvom spratu, a na drugom i trećem spratu  stanovi).

Stilsko-formalno rješenje fasade pripada starijoj vrsti secesije.
Projekat je izrađen po ugledu na ranije radove arhitekte Josipa Vancaša, posebno u dijelu dekorativne plastike (rješenje balkona i balkonske ograde, bordure jajašca prozora, ornament na bazi erkera, a dijelom i kartuše na parapetima).
Dekorativni sadržaji su skoncentrisani na erkeru i srednjoj horizontali, a iznad mirnijih ploha trećeg sprata izdiže se lučna atika na kojoj je skulpturalna kompozicija Prosvjeta. Za izradu ove figurativne kompozicije i svih kiparskih radnji na fasadi bio je raspisan konkurs na koji je stiglo više prijedloga – modela u razmjeri 1:5. Za izvedbu je, kao prvonagrađeni rad, izabran rad vajara Miše Stevića.
Grupa prikazuje u centru, na povišenom prijestolju, alegorijsku figuru Prosvjete u liku žene sa otvorenom knjigom na koljenima i podignutom desnom rukom (vjerovatno sa bakljom). Sa strane postamenta predstavljene su stojeće figure srpskog seljaka, građanina i dječaka. Na krajevima, kao najniži elementi s kojima započinje piramidalna kompozicija, postavljene su zastave i vijenci, orao, knjige, globus, kapitel, -simboli slave i stvaralaštva. Izvedba je povjerena Franji Rebhenu iz Sarajeva (Firma „Jung i Rus“ atelje za dekorativno kiparsvo i štukaturne radnje Beč – Sarajevo).
Ponude kiparskih ateljea, izvođača zanimljive su zbog toga što se u njima pojavljuje čitav niz arhitektonskih i dekorativnih elemenata koji se izvode na ovaj način, posebno kao kiparsko dekorativne radnje i ugrađuju ili apliciraju na fasadi. To su vaze, konzole, kartuše, glavice stupova, jajašca, suze, vijenci i drugo.

U arhitektonskoj formi naglašena je barokna težnja ka skulpturalnoj modelaciji cjeline. Odnos prema skulpturi je tipično barokni; skulptura je nedjeljiv dio arhitektonske mase. Kao piramidalna kompozicija u zoni atike naglašava ugao građevine sa doksatom oslonjenim na konzolama (elemenat koji je veoma čest detalj secesionističkog pročelja u Sarajevu).

Objekat ima dva ulaza. Ulaz iz Ulice Obala Kulina-bana na uglu je originalnio bio predviđen za prizemne, trgovačke i bankovne prostorije. Danas ovaj ulaz koristi društvo Prosvjeta. Ulaz iz Ulice Sime Milutinovića korišten je za pristup spratovima.
Doksat na uglu razvija se po visini u vidu smjene zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog prostora, sve lakši i prozračniji gledano prema vrhu zgrade.
Javljaju se klasicistički dekorativno- konstruktivni elementi stubova sa stilizovanim kapitelima i konzole u vidu voluta, kao i simboli Austrougarske Monarhije, carske krune i likovi.
Sa strana doksata u nivou I sprata su balkoni sa prozračnim metalnim ogradama i konzolama. Prizemlje je naglašeno horizontalnim trakastim bosažom i ulazima sa pilastrima bočno, a umjesto vijenca je završeno balkonima  i doksatom.
Južna fasada prema Obali je veoma dobro osunčana i otvorena prema jugu i jugoistoku, dok je istočna, nešto duža fasada u Ulici Sime Milutinovića zaklonjena objektom preko ulice.
Južna fasada vertikalno je podjeljena trima prozorskim osovinama, i četvrtom na uglu, dok je istočna fasada podijeljena je sa osam prozorskih osovina. Prozori su uglavnom dvokrilni sa izuzetkom moderno oblikovanog četverokrilnog prozora na doksatu. Drveni okviri, podione lajsne i polja su geometrijski ornamentirani.
Pored vertikalne, likovno egzistira i horizontalna podjela. Posljednja etaža odijeljena je od nižih floralno-geometrijskim frizom u pojasu parapeta, a između prozorskih nadsvjetala su kasetna polja koja ih povezuju. Značajno je naglašen strešni vijenac sa mutulima i gutama (konzolice i kapljice dorskog stila).
U pojasu I i II sprata egzistira vertikalna podjela. Prozori su vertikalno uokvireni jedinstvenim okvirom, a u parapetima su kartuše sa grbom „Prosvjete“i balustari.
Krovište je dvovodno, prelomljeno na uglu. Blago istaknuti rizalitni dijelovi završeni su atikama u vidu timpanona sa vaznama na vrhu. Dimnjaci i ventilacioni kanali na vrhu krovišta lijepo su oblikovani, tako da skladno nadopunjuju skulpturu u krovištu.
Zabatni zid sa zapadne strane je vidljiv od trećeg sprata i nije malterisan.

Vidljiv je i kameni sokl sa podrumskim prozorima sa rešetkama i željeznim kapcima.
Parapeti prozora su ozidani i glatko obrađeni. Prozori u prizemlju su promijenjeni tako da je teško reći do koje mjere je intervenisanio u odnosu na originalno stanje.

Centralni ulaz u prizemlje je trapezno istaknut izvan zidne mase i naglašen glatkim polustupovima sa stilizovanim kapitelima. Nadvratnik je riješen kao kasetno polje ukrašeno volutama sa dentilima i medaljonima. Iznad je vijenac sa lovorovim lišćem, kvadratni otvori i nova kasetna polja. Bočne strane trapeznog istaka su također ornamentirane reljefnim dekoracijama floralnih i geometrijskih motiva. Polukružni okvir vrata je stilski neobrađen što upućuje na određenu nedorečenost, vjerovatno u izvedbi. Sama vrata nisu originalna. 
Bočni ulaz koji vodi na spratove uokviren je i naznačen bogatom dekoracijom. Vrata su polukružno nadsvedena i ovjenčana vijencem sa kimationom. Iznad je kartuša sa godinom izgradnje ispisanom rimskim brojevima. Bočno su ravni polupilastri sa stilizovanim kapitelima, a iznad arhitravno polje sa spljoštenim volutama. Ispod vijenca je kimation sa dentilima.

Reprezentativnost u kompoziciji i dekoraciji, stilska jasnoća, historijsko i dokumentarno određenje, kao i očuvanost originalnih komponenata u dispoziciji i oblikovanju, ambijentalnost i likovnost predstavljaju vrijednosti  koje karakterišu objekat kao dobro baštine.

NOVE KNJIGE

NAŠA IZDANJA: KATALOG