VIZIONARI BUDUĆNOSTI I NOSIOCI LUČI PROSVJETITELJSTVA
"PROSVJETA"
SRPSKO PROSVJETNO I KULTURNO DRUŠTVO
1902 - 1949
UVODNA NAPOMENA
Djelovanje i rad SPKD "Prosvjeta" - Sarajevo se od njenog osnivanja 1902. godine, pa do konačne zabrane djelovanja nacionalnih društava BiH 1949. godine može pratiti u tri različita državna uređenja ( period austrougarske okupacije BiH, Kraljevine Jugoslavije i FNR Jugoslavije). Međutim, bez obzira na turbulentne istorijske prilike, kada je rad Društva prekidan, 1914. i 1941. godine, zacrtane smjernice i ciljevi Prosvjete, sa nekim modifikacijama, uglavnom su ostajali isti, odnosno njena prioritetna usmjerenja:
I ŠKOLOVANJE OMLADINE
Stipendiranje učenika i studenata (s posebnim naglaskom na obrazovanje ženske djece);
Školovanje zanatlija i trgovaca;
Osnivanje srpskih zemljoradničkih zadruga;
Osnivanje škola za seoske domaćice;
Osnivanje Muzičke škole u Bosanskoj Gradiški.
Osnivanje đačkih domova.
II KULTURNO I PROSVJETNO UZDIZANJE SRPSKOG NARODA, KAO I OSTALIH NARODA BIH
Tečajevi za nepismene;
Prosvjećivanje odraslih;
Održavanje popularnih predavanja uz projekcije sa ilustracijama.
III OSNIVANJE BIBLIOTEKA
Osnivanje Srpske centralne biblioteke;
Pokretne biblioteke;
Okružne i kotarske biblioteke.
IV OSNIVANJE IZDAVAČKE DJELATNOSTI I POPULARIZACIJA KNJIGE U NARODU.
Kalendar "Prosvjeta";
"Prosvjeta" - list za narodno prosvjećivanje
V RAD PROSVJETE NA PRIVREDNOM UZDIZANJU NARODA
Školovanje radničkog pokreta;
Osnivanje privrednih zadruga;
VI OSTALE AKTIVNOSTI
Organizacije "Sokola" i "Pobratimstva";
Osnivanje Narodnih domova;
Inicijativa za osnivanjem radio stanice;
Od samog osnivanja SPKD "Prosvjeta", pa do konačne zabrane njenog rada 1949. godine, oko Društva su se okupljali najveći intelektualci toga vremena: Petar Kočić, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Pero Slijepčević, Grigorije Petrov, Jovan Cvijić, Đorđe Pejanović, Šćepan i Vasilj Grđić, Stevo Kaluđerćić, Risto Besarević, Dušan Kecmanović, Vladimir Ćorović, Adelina Paulina Irbi, Marko Marković, Đorđe Pejanović, Nedo Zec... koji su ne samo svojom velikom stvaralačkom i kreativnom energijom podsticali rad Društva, već su ga kao legatori i materijalno pomagali.
Literatura kojom smo se koristili u izradi ove informacije:
"Dvadeset i pet godina rada Prosvjete 1902-1927", Izdanje SPKD "Prosvjeta" - Sarajevo, Sarajevo 1927. - reprint izdanje;
Dr Božidar Madžar: "Prosvjeta" srpsko prosvjetno i kulturno društvo 1902-1949.
Spomenica "Prosvjete" iz 1927. godine.
OSNIVANJE SRPSKOG PROSVJETNOG I KULTURNOG DRUŠTVA "PROSVJETA"
Dok su u stvaranju prvih kulturnih društava glavnu ulogu imali učitelji i trgovci, za osnivanje društva "Prosvjeta" najzaslužnija je akademski obrazovana srpska omladina, koja se poslije studija vraćala u zemlju i odmah uključivala u javni život. Prva organizacija srpske inteligencije pristupila je stvaranju novog tipa udruživanja u oblasti kulturnog i prosvjetnog života, zasnovanog na širim koncepcijama i usklađenog sa stvarnim narodnim potrebama. U to vrijeme najaktivnija potreba je bila pružanje pomoći u školovanju đaka i studenata, jer je domaća inteligencija veoma sporo stasavala. Od okupacije 1878. godine do osnivanja "Prosvjete", tj. za 24 godine, gimnaziju u Bosni i Hercegovini završilo je svega 188 Srba, Hrvata, Muslimana, Čeha, Poljaka, Nijemaca, Mađara i ostalih. Od toga broja je bilo samo 70% domaćih. Kada je osnovana "Prosvjeta", bilo je ukupno završrnih oko 30 Srba visokoškolaca u Bosni i Hercegovini.
U Sarajevu 20. decembra 1901. godine 29 srpskih intelektualaca su uputili molbu Zemaljskoj vladi da se osnuje društvo "Prosvjeta" koje bi pružalo materijalnu pomoć đacima i studentima, te radilo na prosvjećivanju naroda BiH. Svih 29 potpisnika ove molbe bilo je zaposleno i to: 11 nastavnika u gimnaziji, 4 ljekara, 9 pravnika i 1 finansijski stručnjak Istih 29 potpisnika molbe za osnivanjem "Prosvjete" obratila su se 27. jula 1902. godine proglasom srpskom narodu da prihvati osnivanje društva. U proglasu se ističe da su se promjenile društvene prilike usljed razvoja nauke i kulture, što zahtjeva nove oblike udruživanja. Prema izjavama osnivača "Prosvjete " i savremenika, kao i napisa u štampi, proglas je imao vrlo pozitivan odjek u u srpskom narodu, što se najbolje pokazalo na osnivačkoj skupštini društva prilikom upisa članstva i davanja priloga dobrotvora i utemeljivača.
RAD "PROSVJETE" NA ŠKOLOVANJU OMLADINE
Stipendiranje učenika i studenata.
Najvažniji, a u početku i jedini zadatak "Prosvjete" bilo je školovanje omladine na srednjim i visokim školama. Taj zadatak je ubrzo proširen na školovanje zanatlija, a zatim i na osnivanje đačkih domova.
a) Velike škole
1902-1914. godina
Pravo
Filozofija
Medicina
Veterina
Farm.
Tehnika
Polj.škola
Rud.akad.
Slik.akad.
Razno
116
105
72
55
7
60
54
9
21
8
Ukupno: 507
1919-1924. godina
Pravo
Filozofija
Medicina
Tehnika
Eksp.akad.
Slikars. ak.
5
12
5
8
2
4
Ukupno: 36
Srednje škole.
1902-1914. godine
Gimnazija
Realka
Učiteljska i žens.str.škola
Viša djevojačka škola
Trgovačka škola
Razne škole
474
155
333
161
170
67
Ukupno: 1360
1918-1927. godine
Gimnazija
Realka
Učiteljska i ženska Stručna škola
Viša djevojačka škola
Trgovačka škola
Razne škole
256
247
278
116
170
23
Ukupno: 1090
U periodu 1902. do 1914. godine "Prosvjeta" je stipendirala 59 studenata Muslimana i 34 đaka i studenata hrvatske nacionalnosti. Još veću otvorenost je pokazala u međuratnom periodu o čemu najočitije govore zajednički đački domovi, osnivanje međudruštvenih odbora, mješoviti tečajevi za nepismene itd. "Prosvjeta" je takođe nastojala da se u državnim okvirima ostvaruje što tješnja saradnja kulturno-prosvjetnih društava.
Pomoć koju je pružala "Prosvjeta" za školovanje đaka i studenata bila je i između dva rata i dalje njena djelatnost, premda je ovu obavezu preuzela država. Tako je 1920. godine stipendirala 7 studenata, među kojima su bila 3 Crnogorca i jedan Slovenac. Naredne godine stipendirala je 18 studenata, među kojima su samo 4 bila iz Bosne i Hercegovine. Godine 1935. «Prosvjeta» je dala 5 stipendija za studente na Beogradskom univerzitetu koji su bili smješteni u Studentskom domu kralja Aleksandra I. Do posljednje godine u ovom periodu dodjeljivano je oko 10 stipendija godišnje, dok je uoči rata broj "Prosvjetinih" stipendija za studente porastao na 26.
Iako je i ovo bila značajna pomoć, ipak se ne može uporediti sa onim što je "Prosvjeta" davala za studente za vrijeme austrugarske uprave. Za školovanje srednjoškolske omladine trošeno je znatno više, tako da je u 1939/40. školskoj godini "Prosvjeta" dodijelila 290 stipendija i 150 pomoći za srednjoškolce, što je 8 puta više nego za studente.
Školovanje zanatlija i trgovaca
Podaci o stipendiranju govore da velika većina omladine nije mogla da nastavi školovanje poslije osnovne škole. To se naročito odnosilo na seosku omladinu, koja je imala male izglede da nastavi školovanje, ukoliko joj srednje škole nisu bile blizu mjesta stanovanja. Iako nije osnovana za školovanje zanatlijskog podmlatka, "Prosvjeta" je prva uvidjela ovu neophodnu narodnu potrebu, jer je školovanje zanatlija bio važan uslov za ekonomski napredak ne samo srpskog, već i svih naroda BiH. U periodu 1903-1912. "Prosvjeta" je uputila na zanate 1134 šegrta. Otpremanjem šegrta Društvo se bavilo do 1912. godine, a tada je taj posa prenesen na novoosnovanu organizaciju "Privreda", čiji je cilj bio da pomogne ekonomski razvoj srpskog naroda. Poslije Prvog svjetskog rata "Prosvjeta" se ponovo posvetila ovom poslu, pa je za 25 godina njenog djelovanja otpremila u svijet na izučavanje zanata i trgovine 1250 pitomaca.
Osnivanje srpskih zemljoradničkih zadruga.
Početkom 20. stoljeća počeo se naglo širiti Zadrugarski pokret, kao u Srbiji, Vojvodini, Hrvatskoj. Ovaj uticaj se preneo i na Bosnu i Hercegovinu. Kako nije bilo nikog drugoga, ko bi ovaj rad započeo i organizovao, to se "Prosvjeta" primila ove dužnosti. Već od 1905. godine Društvo je pripremalo teren za ovu aktivnost. Do 1911. godine "Prosvjeta" je osnovala 135 zemljoradničkih zadruga. Dalji rad na njihovom organizovanju prihvatio je Savez zadruga, kome je "Prosvjeta" ustupila svoje naročito školovano činovništvo.
Osnivanje škola za seoske domaćice.
Ove škole su uspostavljane širom Bosne i Hercegovine, za žene svih nacionalnosti. Prvi njihov zadatak je bilo opismenjavanje, a zatim naučiti učenice redu i radu, koji mogu nastaviti u svojim kućama kao dobre domaćice: umesiti dobar hljeb od brašna, zgotoviti zdravu hranu od svega onoga što koji kraj daje, čega se ima u kući, držati red i čistoću u kući i oko kuće, krpiti, šiti na ruke i na mašinu, presti i vezti, prati i čistiti ukućane, kuću i dvorište, obrađivati i konzervisati voće i povrće, spremati uopšte zimnicu, znati njegovati dijete i bolesnika - jednom riječju raditi sve poslove koje dobra domaćica treba da zna.
Ispiti "Prosvjetinih" škola za seoske domaćice održavali su se javno, uz redovno prisustvo odgovarajućih prosvjetnih vlasti.
"Prosvjetine" škole za seoske domaćice radile su uglavnom do 1927. godine, a onda je država preuzela brigu o njima.
Osnivanje muzičke škole u Bosanskoj Gradišci.
Polovinom 1934. godine mjesni odbor "Prosvjete" u Bosanskoj Gradiški osnovao je muzičku školu koja je bila smještena u đačkom domu i podjeljena na violinsku i klavirsku klasu. Svu brigu oko održavanja škole preuzeo je mjesni odbor "Prosvjete". Prvi javni nastup učenika ove jedine "Prosvjetine" muzičke škole održan je u februaru 1935. godine, kada su sa odabranim programom nastupili učenici obje klase. Na godišnjim skupštinama "Prosvjete" predlagano je da se ovakve škole osnuju i u drugim mjestima, ali je primjer Bosanske Gradiške ipak ostao usamljen.
Osnivanje đačkih domova.
"Prosvjetini" đački domovi druga je vrsta rada Društva u podizanju đačke omladine. Ove domove "Prosvjeta" je osnivala samo za đake srednjih škola, pošto materijalno nije bila nikada toliko jaka, da bi ih mogla osnivati i za studente Velikih škola. Do 1927. godine "Prosvjeta" je osnovala i imala 12 svojih đačkih domova i to: U Sarajevu 3, u Mostaru 2, po jedan u Tuzli, Banjaluci, Gacku, Foči, Bosanskoj Gradiški, Brčkom i Bihaću. Svi ovi domovi imali su jednako uređenje. Đaci su u njima spavali, hranili se, imali svoje čitaonice i biblioteke. "Prosvjeta" je primala u svoje domove i pitomce drugih nacionalnosti, a krajem dvadesetih godina otvaraju se zajednički domovi "Prosvjete" i "Gajreta" u Gacku , Foči i Trebinju. U Sarajevu i Mostaru su bili osnovani ženski đački domovi.
II KULTURNO I PROSVJETNO UZDIZANJE SRPSKOG NARODA, KAO I OSTALIH NARODA BIH
Tečajevi za nepismene.
Nastojanja "Prosvjete" da se srpski narod podigne na viši kulturni nivo obuhvatala su i opismenjivanje putem analfabetskih tečajeva. "Prosvjeta" je prva u Bosni i Hercegovini pokrenula orgaqnizovan rad na rješavanju ovog krupnog društvenog problema. U period 1902-1914 organizovano je 243 tečajeva koje su završili 5. 060 polaznika.
Održavanje popularnih predavanja uz projekcije sa ilustracijama
Četvrta vrsta "Prosvjetine" djelatnosti na prosvjećivanju bila su popularna predavanja. Poslije Prvog svjetskog rata postavljen je posban sekretar za narodno prosvjećivanje Pero Slijepčević. U koncipiranju ove aktivnosti naročito je naglašeno da predavanja moraju biti izrađena sistematično i stručno, ali bez suhoparne naučne akribije kako bi bila razumljiva i za šire, manje pismene slojeve naroda. Određeno je da predavanja traju najviše jedan sat kako ne bi popuštala koncentracija slušalaca i da obavezno budu popraćena projekcijskim slikama.. "Prosvjeta" se za ovu delatnost dugo i stručno pripremala: raspisani su konkursi za razne teme, kupljeno je 8 projekcijskih aparata, prikupljeno je 3.550 projekcijskih slika koje su svrstane u 102 serije i osnovano je vlastito putujuće kino.
Na osnovu prikupljenih 102 serijala dijapozitiva izrađeno je 52 predavanja. Većinu predavanja priredio je Pero Slijepčević, književni kritičar i publicista, izuzetan poznavalac nemačke književnosti, koji je pisao i izvrsne oglede o našim srednjovjekovnim manastirima i freskama. Ciklus predavanja koja je napisao za "Prosvjetine" tribine karakterišu humanistička inspiracija kulturnim vrednostima, eruditskla temeljnost u obradi svih tema - počev od istorijskih do knji-ževnosti za djecu i omladinu.
Pored Pere Slijepčevića još jedna izuzetna ličnost dala je svojevrstan doprinos popularizaciji "Prosvjetinih" predavanja. To je bio Grogorije S.Petrov, ruski emigrant koji je stupio u službu "Prosvjete" 1923. godine. O njegovom izuzetnom radu i pregalaštvu Vasilije Grđić, TADAŠNJI SEKRETAR "Prosvjete" je zapisao: "Propovjedao" je kao retko ko. Toplo kao braći rođenoj, lijepo kao umjetnik, umno kao duboki mislilac, ubjedljivo kao fanatik, razborito kao čovjek koji je pretrpio mnogo. Govorio nam je neumorno svima: građanima, težacima, radnicima, učenicima, djeci, učenim i neukim, muškim i ženskim - cijelom narodu. Išao je propovjedajući narodu širom kraljevine. Održao je 549 predavanja u 178 mjesta širom države, od Đevđelije i Štipa do Hvara, Osijeka, Novag Sada.
"Prosvjeta" je od 1921. do 1926. godine organizovala 1.115 predavanja u 361 mjestu. Slušalaca na svim ovim predavanjima je bilo 125.204.
III OSNIVANJE BIBLIOTEKA
Treća vrsta "Prosvjetine" djelatnosti na prosvjećivanju bila je usmjerenja ka osnivanju biblioteka. Ovaj rad je "Prosvjeta" započela 1911. godine kada je odlučeno da se povede akcija za reorganizaciju već postojećih biblioteka kod raznih srpskih kulturnih društava i da u isto vrijeme počne sa radom oko osnivanja novih "Prosvjetinih" biblioteka po gradovima i selima gdje ih do sada nije bilo.
Osnivanje Centralne biblioteke.
Da bi se sav ovaj posao koncentrisao, nakon izgradnje "Prosvjetinog" doma kada su se za to stekli uslovi, osnovana je 1911. godine u samom Domu Centralna biblioteka. Zadatak ove nove ustanove, prema zamisli njenog prvog osnivača Riste Radulovića, bio je da prikupi u prvom redu sve knjige koje su napisali Bosanci i Hercegovci, ili koje govore o Bosni i Hercegovini, a zatim, po mogućnosti, sve knjige pisane na srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku kako bi mogle poslužiti kulturnim i naučnim radnicima. Planirano je bilo da to bude začetak jedne biblioteke po uzoru univerzitetskih biblioteka. Tako je izdat proglas i molba svim ustanovama, korporacijama i privatnim licima Bosne i Hercegovine i drugim srpskim krajevima da svojim prilozima i darovima u knjigama pomognu ovu akciju. Odziv je bio dobar i prikupljeno je odmah 2. 500 knjiga. To su bili većinom pokloni ustanova. Sva svoja izdanja koja su još imali ustupili su besplatno "Prosvjeti": Srpska književna zadruga, Srpska kraljevska akademija nauka u Beogradu, Državna štamparija u Beogradu i na Cetinju, Čuvićeva zaklada u Beogradu, Matica srpska u Novom Sadu, a Jugoslovenska akademija u Zagrebu dala je sva svoja izdanja u pola cijene.
Pošto se prikupio poveći broj knjiga, napravili katalozi i knjige bile smještene po rafovima, otvorena je biblioteka 1913. godine i sa 3.340 knjiga započela svoj rad i kao jedina javna biblioteka, pristupačna svakom, bez razlike u dobi, pismenosti, veri i naciji.
Od 1922. godine, biblioteku je preuzeo Đorđe Pejanović, a pored toga je bio i sekretar društva i urednik "Glasnika". Pored više knjiga o "Prosvjeti" objavio je knjigu "Historija biblioteka u BiH" obradivši u njoj i rad "Prosvjetine" Centralne biblioteke.
Ostale biblioteke.
U toku 1913. i 1914. godine Društvo je uspjelo da reorganizuje i donekle finansijski osigura većinu srpskih biblioteka koje su radile po varošima Bosne i Hercegovine, A osniva i pokretne biblioteke. Uoči Prvog svjetskog rata "Prosvjeta" je reorganizovala biblioteke u Mostaru, Banjaluci, Tuzli, Bihaću i Travniku. Osim stalnih i pokretnih Biblioteka, osnovana je u Sarajevu i prva Dečija biblioteka. Već 1925. godine "Prosvjeta" ima 105 biblioteka i 51.139 knjihga bez duplikata.
Osnovni moto rada "Prosvjetinih" biblioteka je bio: "upotreba knjiga je besplatna i svako bez razlike plemena i vere može se njima služiti".
Do 1941. godine "Prosvjeta" je razvila široku mrežu svojih biblioteka, i to ne samo u Bosni i Hercegovini. Od 296 "Prosvjetinih" biblioteka, po vrstama ih je bilo: Centralna biblioteka 1, stalnih bibliteka 207, pokretnih biblioteka 68, dječijih 5, filijala Centralne biblioteke 15.
Do rata u svim "Prosvjetinim" bibliotekana bilo je 106.000 knjiga, od čega u Centralnoj biblioteci 44.200.
III OSNIVANJE IZDAVAČKE DJELATNOSTI I POPULARIZACIJA KNJIGE U NARODU.
Izdavačka djelatnost "Prosvjete" govori da je ovo društvo od početka rada zauzelo stanovište da je pisana riječ najbolji oblik kulturno-prosvjetnog rada u narodu, pa su zato iskorištavane sve mogućnosti da se u narod pošalje prikladna i cijenom prihvatljiva publikacija. U ovom poslu "Prosvjetu" su pomagala ostala srpska kulturna društva, naučne ustanove i moćni pojedinci. Izdavačka djelatnost prosvjete podstaknuta je naročito poslije preuzimanja Srpske dioničarske štamparije. Treba napomenuti da je u ovom periodu Glavni odbor vješto iskoristio tržišne mogućnosti, ostvarujući često na ovakvim publikacijama dobit - koja bi se trošila na prosvjećivanje.
Kalendar "Prosvjete"
Prva prosvjetina publikacija "Kalendar" izašla je iz štampe1905. godine na 86 strana, a uredio ga je književnik Svetozar Ćorović. Drugi "Kalendar" za 1906. godinu uredio je, prema utvrđenoj koncepciji Šćepan Grđić, sekretar Društva. Urednici "Kalendara" su bili i novinar Risto Radulovič i dr Vladimir Ćorović. Kalendar je objavljivao priloge književnika Svetozara Ćorovića, Alekse Šantića, Veljka Petrovića, naučnika Stojana Novakovića, Ljube Stojanovića i drugih značajnih ličnosti kulturnog i naučnog života.
Poslije Prvog svjetskog rata "Prosvjeta" je izada svoj "Kalendar" za pet godišta, a prvi je izdat 1922. godine. Jedan sa Maticom Srpskom u Novom Sadu, koji je uredio Vaso Stojić, profesor i publicista, bio je namjenjen za građane, a drugi, za široke, manje pismene slojeve naroda uredio je Nikola Vidaković, školski upravitelj. "Kalendar" Društva izdavan je između dva rata sa istim ciljem kao i ranije, tj. da odabranim štivom pomogne prosvjećivanju širih slojeva naroda. Pojedini brojevi "Kalendara" bile su obimne knjige sa oko 400 strana i mnogo interesantnih i raznovrsnih priloga, naročito iz kulturnog naslijeđa.
Od 1917. do 1941. godine uređivanje "Kalendara" bilo je povjereno Jovanu Vukoviću, Marku Markoviću, Mirku Maksimoviću i Đorđu Pejanoviću, dok je posljednji broj 1941. godine uredio Nikola Mačkić.
Poslije Drugog svjetskog rata p r v a "Prosvjetina" publikacija bio je "Kalendar" za 1946. godinu, koji je nastavio raniju tradiciju. U izvještaju glavnog odbora o ovom izdanju se navodi da je "Kalendar" svojom sadržinom prava narodna knjiga, čitanka koja je dobro došla svim slojevima naroda. "Kalendar" je donio članke iz života i raznih grana nauka. Od književnih priloga treba pomenuti odlomak iz pripovijetke Ive Andrića "Zmija", pjesmu Desanke Maksimović "Na groblju streljanih đaka" i pripovijetku Isaka Samokovlije "Kako je Rafael postao čovjek". U ovom periodu izašao je još samo jedan broj "Kalendara" za 1947. godinu, koji je donio najviše priloga sa tematikom iz narodnooslobodilačke borbe i nekoliko književnih priloga i stručnih članaka iz zdravstva, poljoprivrede i stočarstva.
"Prosvjeta" - list za narodno prosvjećivanje
Prvi broj Lista "Prosvjeta" izašao je 1. januara 1907. godine i izlazio je stalno kao mjesečni časopis sve do rata, i bio je prvi list u Bosni i Hercegovini koje je izdržavalo jedno društvo privatne inicijative. U početku je list objavljivao samo priloge vezane za rad Društva, ali je poslije nekoliko brojeva, ukazao na potrebu da treba da pruža i pouke svojim članovima - osobito širim narodnim slojevima do kojih ovaj list dopire.
Kao prilog uz List "Prosvjeta" dostavljani su popularni srbijanski časopisi "Zdravlj", "Narodne novine" i drugi, ali je vlast te priloge zabranjivala.
Od 1913. godine list mijenja koncepciju i postaje organ i ostalih srpskih društava i to "Pobratimstva", "Srpskog sokola", Saveza zemljoradničkih zadruga i privrede, dok ona ne pokrenu svoje listove. List "Prosvjeta" bi postao zabavni i poučni časopis, namijenjen širim slojevima naroda, a vijesti o radu Društva bi se dostavljale kao prilog.
"Prosvjeta" - časopis za kulturni i zabavni život
Prvi broj se pojavio 1914. godine. Do rata je izašlo 5 brojeva, a uređenje lista po novoj koncepciji preuzeo je Đorđe Pejanović, upravitelj Srpske centralne biblioteke. Poslije Prvog svjetskog rata list «Prosvjeta» je obnovljena 1919. godine pod uredništvom Vasilja Grđića. Urednik brojeva od 1920-1923. godine bio je Pero Slijepčević.
Pošto je 1923. godine pokrenut časopis "Glasnik", List "Prosvjeta" je iste godine zbog finansijskih razloga prestao da postoji, da bi se obnovio 1930. i izlazio do 1937. godine. Od 1930 - 1936. godine list je uređivao Đorđe Pejanović. Tokom 1937. mijenja naslov u "Prosvjeta", list za savremene probleme, a uređuje ga redakcijski odbor u sastavu Đorđe Pejanović, Marko Marković, Borivoje Jeftić, dr Vaso Runda i prota Mirko Maksimović.
"Glasnik" - organ društva "Prosvjeta"
Od svog pokretanja 1922. godine "Glasnik" je neprekidno izlazio do 1941. godine, najčešće tromjesečno. Njegova osnovna koncepcija je bio da informiše članstvo o radu Društva. Do 1934. godine urednik je bio Vasilj Grđić, a zati, ga je do kraja ovog perioda uređivao Đorđe Pejanović
Almanah
Prvi "Alamanah" "Prosvjete" uredio je Pero Slijepčević 1918. godine u Ženevi, kao i drugi 1922. godine koji je dobro ocijenjen. Iz navedene literature nismo mogli da saznamo ništa o periodičnosti objavljivanja "Almanaha". Prvi "Alamanah" "Prosvjete" uredio je Pero Slijepčević 1918. godine u Ženevi, kao i drugi 1922. godine koji je dobro ocijenjen. Iz navedene literature nismo mogli da saznamo ništa o periodičnosti objavljivanja "Almanaha" , kao ni u Federalnom arhivu BiH, izuzev što smo pronašli "Almanah" "Prosvjete" iz 1932. godine (nažalost, sa istrgnutim stranicama impresuma).
"Almanah" "Prosvjete" iz 1932. godine, bogato ilustrovan sa 20 umjetničkih priloga likovnih umjetnika ( Romana Petrovića, Sretena Stojanovića, Ive Despića, Teodora Švrakića, Koste Hakmana, Vojislava H. Dammjanovića, Petra Tiješića, Đoke Mazalića, Petra Šaina i dr.), priloge vrsnih pripovjedača Ive Andrića, Borivoja Jeftića, Srđe Đokića, Hasana Kikića, Jovana Palavestre, Novaka Simića,, izbor iz poezije Tina Ujevića, Hamze Hume,, Isaka Samokovlije, Hamida Dizdara, Husnije Čengića i dr), kao i druge interesantne priloge iz domaće i svjetske književnosti.
"Prosvjetina" Biblioteka
Ova biblioteka je pokrenuta još u vrijeme Prvog svjetskog rata, kada su u Ženevi izašle tri sveske. Izdavanje ovih popularnih knjižica, čiji je zadatak bio da se članovima i prijateljima "Prosvjete", kao i kulturnim i prosvjetnim radnicima pruži pouka i informacija, "Prosvjeta" je nastavila i poslije rata i do 1941. godine izašlo je 15 svezaka u prosječnom tiražu od 3.000 primjeraka. Autori ovih svezaka bili su dr. Pero Slijepčević, dr. Jovan Gmajner, dr. Božo Marković, Pavle Popović, Đorđe Pejanović. Jovan M. Jovanović, dr. Jovan Cvijić, dr. Tihomir Đorđević, dr. Antonije Vuković, dr. Vasilj Popović, dr. Vojislav Bogićević i Jovan Jovanović Zmaj.
"Prosvjetina" edicija "Knjiga za narod"
Ova edicija je pokrenuta 1921. godine i tada su bile objavljene dvije knjige Đorđa Pejanovića: "Kralj Petar Veliki Oslobodilac" i Jovana Magovića "Pjesme oslobođenja". Ova edicija nije ispunila očekivanja, jer su do rata izašle samo još tri knjige., među kojima je bila i "Prva čitanka" Nikole Vidakovića.
"Prosvjetina" druga izdanja
"Prosvjeta" je publikovala i čitav niz drugih izdanja: godišnje izvještaje o radu društva, zapisnike sa godišnjih skupština, Pravila Društva poslije svakog redigovanja, spomenice o desetoj, dvadesetoj i dvadeset petoj godišnjici "Prosvjete", a zatim izuzetno opremljenu knjigu Alekse Šantića "Na starim ognjištima" u povodu pedesetogodišnjice pjesnikovog rođenja.
Da bi obavijestila strance koji su često prilikom dolaska u Sarajevo svraćali u "Prosvjetu", izdata je 1923. godine i skraćena brošura na engleskom jeziku, gdje su pružena najkraća i najnužnija obavještenja o ideologiji, kulturnom radu i organizaciji "Prosvjete". Brošura je nosila naziv "Prosvjeta an Educational Serviam Society for Diffusion of useful Knowledge and culture".
"Prosvjetina" Čitanka
"Prosvjetina" čitanka izdata 1932. godine bila je namjenjena prvenstveno završenim polaznicima analfabetskih tečaja kako bi im omogućila da se i dalje kulturno uzdižu, a sastavljena je bila prema savremenim pedagoško-metodskim principima. Čitanku su uredili prof. Jovan Vuković i Đorđe Pejanović, a izašla je u tiražu od 10.000 primjeraka.
"Prosvjetin" Bukvar
Polazeći od ranijeg iskustva da bez svojih edicija ne može u potpunosti ostvariti kulturno-prosvjetnu ulogu, Glavni odbor je na samom početku svoga rada poslije Drugog svjetskog rata pripremio izdavački plan namjeravajući da ponovo otvori svoju štampariju. Nakon obnoviteljske skupštine održane u julu 1945. godine, formirana je sekcija za narodno prosvjećivanje čiji je predsjednik bio dr. Vojislav Kecmanović Đedo, a članovi Đorđe Pejanović, dr. Nedo Zec, Slavko Mićunović, dr. Blagoje Kovačević, profesor Milan Jokanović, Vera Šnajder, dr. Ilija Kecmanović. U izradi Bukvara angažovani su najbolji učitelji i likovnio umjetnici Vojo Dimitrijević i Ismet Mujezinović. Ovaj projekat je realizovan u Bukvar je štampan u 40.000 primjeraka.
Dalji rad na publikovanju svojih izdanja «Prosvjeta» je obavljala sa "Napretkom" i "Preporodom" sa kojima je izdala zbirku partizanskih pjesama "Partizanska pjesmarica".
Za cio period svoga djelovanja od 1902-1949. godine "Prosvjeta" je izdala 213 knjiga različitih sadržaja.
IV RAD "PROSVJETE" NA PRIVREDNOM UZDIZANJU NARODA
Osnivanje privrednih zadruga.
Druga institucija formirana takođe radi štednje i unapređenja privrede, bila je "Prosvjetina" privredna zadruga, osnovana 2. decembra 1934. godine, a poslovanje počela 1. aprila 1935. godine. Glavni odbor "Prosvjete", u kome je uvijek bilo dobrih privrednih i finansijskih stručnjaka, ocijenio je da je privredna kriza gotovo uništila kreditnu organizaciju, bez koje se privreda nije mogla razvijati. Da bi se zadovoljile ove potrebe privrede, "Prosvjeta" je osnovala privrednu zadrugu. Na kraju 1939. godine "Prosvjetina" privredna zadruga imala je 2.157 članova.
V OSTALE AKTIVNOSTI
Organizacije "Sokola" i "Pobratimstva".
Narodne potrebe zahtjevale su od "Prosvjete" da se brine o organizovanju zaštite narodnog zdravlja, tjelesnom vaspitanju, borbi protiv alkoholizma i sl., jer je briga države na ovom polju bila neznatna, a Srbi još nisu imali svojih nacionalnih društava za ove djelatnosti. Iako je razvoj sokolskog pokreta u Bosni i Hercegovini išao, uglavnom, samostalnim putem, «Prosvjeta» je za ovu srpsku organizaciju bila matično društvo i pokrovitelj do potpune organizacione izgradnje "Sokola". Aktivnost "Srpskog Sokola" u BiH svodilo se na vježbanje, zatim na javne nastupe lokalnog i regionalnog značaja. Posebno je bilo značajno učešće na sveslavenskom sokolskom sletu u Zagrebu 1911. godine, gdje je jedinstveno nastupilo sve srpsko sokolstvo (BiH, Srbija, Vojvodina i Hrvatska). Krupan sportski, ali i politički značaj imao je sokolski slet u Pragu 1912. godine, na kome je manifestovana sveslavenska ideja. Do kraja 1912. godine brojsokolskih društava u BiH popeo se na 40, a broj članova na oko 2.000.
Organizovanje i razvoj "Pobratimstva", društva za borbu protiv alkoholizma, teklo je uporedo sa razvojem sokolstva, ali najčešće kao jedna organizacija sa dvostrukim ciljem, odnosno sa posebnim sekcijama "Sokola" i "Pobratimstva". Za osnivanje "Pobratimstva" u Sarajevu 1905. godine najveće zasluge imao je dr Risto Jeremić, tadašnji funkcioner "Prosvjete". Do 1913. godine osnovano je 67 društava "Pobratimstva" širom BiH, da se uz pomoć predavanja obuzda narastajući alkoholizam, naročito po selima.
Osnivanje narodnih domova.
Podizanje narodnih ili, kako su se najčešće nazivali, "Prosvjetinih" domova, bilo je takođe dobra ideja, ali nije do kraja ostvarivana. Po ugledu na Dansku, Glavni odbor je još 1921. godine odlučio da se u Sarajevu podigne narodni dom u kome bi se izvodila nastava za kulturno-prosvjetne radnike u turnusima od po 6 mjeseci. U domovima bi bile smještene biblioteke, čitanice, održavali bi se skupovi, organizovao zabavni život i sl. Prvi "Prosvjetin" narodni dom podignut je u Šipovu kod Jajca 1923. godine. Iste godine je u Smokovcima kod Zadra podignut narodni dom u koji je smešteno više kulturnih ustanova. 1931. godine je u Žepču osnovan narodni dom. Slično je bilo i u Alipašinom mostu kod Sarajeva, gdje je društvo Srpsko kolo 1923. godine izgradilo dom u koji su smješteni knjižnica i čitaonica, a održavane su pozorišne predstave, guslarske večeri i druge kulturne priredbe. Ovo društvo se fuzionisalo sa "Prosvjetom", pa je i brigu o domu preuzeo mjesni odbor "Prosvjete" koji je još više unaprijedio kulturnu djelatnost doma.
Inicijativa za osnivanjem radio stanice.
U nastojanju da osavremeni svoj rad "Prosvjeta" je namjeravala da nabavi radio stanicu kako bi putem radio-difuzne službe unaprijedila svoj rad na narodnom prosvjećivanju. Od ministarstva saobraćaja zatražila je 1931. godine da joj nabavi jednu radio difuznu stanicu kakva je ustupljena "Prosvjetinoj zvezi" u Ljubljani. U zahtjevu se navodi da je "Prosvjeta" najveće i najbolje organizovano kulturno društvo u zemlji i da je "... prešla sve vjerske, plemenske i pokrajinske granice".Predloženo je da se radio-stanica nabavi na ime ratne štete koju je "Prosvjeta" pretrpjela u toku Prvog svjetskog rata, procjenjene na iznos 1.239.483 kruna u zlatu, od koje do tada nije ništa dobila. Radio- stanica bi služila, prije svega, za narodno prosvjećivanje. Iako ova inicijativa nije ostvarena, važno je napomenuti da je u Bosni i Hercegovini "Prosvjeta" prva shvatila značaj radija kao najsavremenijeg sredstva za kulturno i prosvjetno uzdizanje naroda.
Z A K LJ U Č A K
Obnova "Prosvjete" 1945. godine probudila je za kratko vrijeme nade kod mnogih njenih bivših članova i prijatelja da će i u novim uslovima raditi na kulturno-prosvjetnom uzdizanju srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Počelo je sa opismenjavanjem, širenjem knjige u narodu i školovanjem siromašne omladine, ali je ubrzo nova vlast našla razne načine da ograniči njen rad u nacionalnim okvirima, da je svede na servis političkih i državnih organa, i najzad, 1949. godine potpuno ukine.
Glavni oslonac "Prosvjete" bila je srpska inteligencija, koja je uglavnom poticala iz građanskog staleža, zatim građanska klasa koja je bila njen glavni ekonomski oslonac. O tome najbolje svjedoče podaci da je "Prosvjeta" 1902-1941. godine imala 68 legatora, 1.173 dobrotvora i 8.383 utemeljivača.
Za "Prosvjetu" se uvijek govorilo da je stajala van politike, što je bilo uslovljeno okolnostima pod kojima je radila. Za vrijeme austrougarske uprave nastojala je da djeluje u okvirima zakona, kako vlasti ne bi zabranile njen rad, koji je za srpski narod bio od vitalnog interesa. Između dva rata "Prosvjeta" je upozoravala svoje organizacije da se ne bave politikom i da se umjesto političarenja i jalovih rasprava posvete sitnom radu, tj. da svako doprinese prema svojim mogućnostima. Takva politika omogućila je "Prosvjeti" da okupi na desetine hiljada članova, obezbijedi na hiljade stipendija, razvije razne oblike kulturno-prosvjetnog uzdizanja i publikuje mnoge knjige koje se i danas rado čitaju.
Napomena: Sastavni dio ove informacije je i Zapisnik primopredaje između SPKD "Prosvjeta" - Sarajevo i Saveza kulturno-prosvjetnih društava u Bosni i Hercegovini, izvršene 6. maja 1949. godine u prostorijama društva "Prosvjeta".
PREDAJA «PROSVJETINE» IMOVINE
O obnavljanja 1945. "Prosvjeta" je nastojala da teško oštećenu imovinu osposobi i stavi u funkciju kako bi mogla finansirati svoju djelatnost. U prvoj godini rada je dobila kredit od Privredne banke i opravila neke porušene i oštećene objekte, prije svega đačke domove. U 1946/47. godini je utrošila oko 750.000 dinara za opravku svojih zgrada i čim je to uradila morala ih je predati na korištenje državi. "Prosvjeta" je istovremeno dobila u svoje vlasništvo imovinu nekih likvidiranih srpskih društava: Dobrotvorna zadruga Srpkinja u Sarajevu, Kolo srpskih sestara u Bijeljini i Tuzli i Srpsko pjevačko društvo u Novom Sarajevu. Predaja «Prosvjetine» imovine državi nastavljena je i u 1948. godini što je, u stvari, bio vid nacionalizacije. Nekoliko nekretnina u Prnjavoru, Travniku, Bihaću, Žepču i drugim mjestima prešlo je u ruke države i u njih su smještene državne institucije.
Odluka Međudruštvenog odbora od 9. marta 1949. godine o ukidanju nacionalnih društava sadržavala je i odluku o predaji imovine. «Prosvjeta» je svoju imovinu zapisnički predala Savezu kulturno-prosvjetnih društava 6. maja 1949. godine, o čemu je sačuvan zapisnik koga donosimo u cijelosti.
Z A P I S N I K
Primopredaje između "Prosvjete" srpskog prosvjetnog i kulturnog društva u Sarajevu i Saveza kulturno-prosvjetnih društava u Bosni i Hercegovini, izvršene 6. maja 1949. godine u prostorijama društva "Prosvjeta".
Prisutni su:
a) Ispred Saveza kulturno-prosvjetnih društava NR BiH: Dževad Dautović, Mara Lukanc, Omer Kopić.
b) Ispred "Prosvjete" srpskog prosvjetnog i kulturnog društva: dr Teodor Ilić, Đ. Pejanović, Bogdan Samardžić.
Društvo "Prosvjeta" predaje, a Savez kulturno - prosvjetnih društava NRBiH prima:
1. Nekretnine:
a) 32 (trideset i dvije) zgrade:
U Sarajevu 15 (petnaest):
1. Sime Milutinovića 1;
2. Skenderija 2;
3. Kralja Tomislava 13;
4. Ognjena Price 34;
5. Štrosmajerova 2;
6. Brankova 10;
7. Kevrina 4;
8. Đure Jakšića 2;
9. Mehmeda Zvone 19;
10.Mehmeda Zvone 21;
11.Mehmeda Zvone 23;
12.Veliki Kačanik 5;
13.Nadmlini 10;
14.Josića 5;
15.Boriše Kovačevića 12.
U Mostaru 4 (četiri):
1. Glavna ulica 1;
2. Glavna ulica 38;
3. Konak ulica 1;
4. Masarikova (vila Neretljanka).
U Travniku 1 (jedna):
1. Glavna ulica 127.
U Prnjavoru 3 (tri):
1. Glavna ulica 19;
2. Glavna ulica 21;
3. Glavna ulica23.
U Bosanskom šamcu 2 (dvije):
1. Glavna ulica 16;
2. Stjepana Radića 1.
U Bosanskoj Gradiški 1 (jedna):
1. Nikolajevića 1.
U Srebrenici 1 (jedna):
1. Kuća Simane Jovanović.
U Modriči 1 (jedna):
1. Srpska mahala, kuća Stane Krekića).
U Tuzli 1 (jedna):
1. Pašića ulica 85.
U Beogradu 1 (jedna):
1. Molerova 13.
U Skoplju 2 (dvije):
1. Vojvode Bore 5;
2. Kneza Lazara ul.
b) 2 (dvije) njive kosanice:
1. U Busovači - njiva zvana Ljeguša;
2. U Ključu "Bara na Sani".
v) 5 (pet) gradilišnih zemljišta:
1. Zemljište na Mejtašu broj 12 u Sarajevu;
2. Zemljište u Jug. Armije br. 18 u Sarajevu (legat Smiljanovića)
3. Zemljište bivšeg Sokolskog doma u Žepču;
4. Zemljište bivšeg "Prosvjetinog" đačkog doma u Bihaću;
5. Zemljište u Kolarčevoj ulici br 13 u Beogradu.
II Papiri od vrijednosti:
1. 15 komada Obveznica državnog konvertovanog duga: broj 18205-18219 a Din 10.000.......Din 150.000;
2. 4 komada Obveznica državnog konvertovanog duga: broj 024675-024678 a Din 1.000...4.000;
3. Obveznice 3% konvertovanog duga (kod Drž. Investicione banke u Beogradu / br. 99/49.....14.500;
4. 500 komada narodnog zajma a Din 1.000.... 500.000.
III Gotovina na uloženim knjižicama kod Narodne Banke /broj 117/49/7 knjižica 65043, 65155,3355,3762,2569,2232,9.. Din 608.765.
IV Fond za gradnju "Prosvjetinog" đačkog doma u Sarajevu/ broj 8347/ Na dan 31.12.1946. godine iznosio.. Din 25. 290.
V Fond za gradnju "Prosvjetinog" đačkog doma u Banjoj Luci/ broj 1724/46 Na dan 31. 12. 1946. iznosio... Din. 23. 297.
VI Gotovina kod Narodne banke na tekućem računu broj/ 906038/. Saldo 28.4. 1949...... Din 848.965.
VII Gotovina u blagajni Glavnog odbora u Sarajevu. Saldo 30.4.1949.... din.4.599.
VIII Inventar Sobe: sekretara i blagajne, sale na prvom spratu, sala u prizemlju, sobe za izdavanje knjiga u prizemlju, sobe na ulazu u zgradu, u stanu Nikole Kozića/ drugi sprat lijevo/ u stanu V. Bogićevića /treći sprat desno/.
IX Mapa "Ratna šteta" u kojoj su prijava i odobrenje ratne štete i svi dokumenti i prilozi koji se odnose na ratnu štetu pretrpljenu za vrijeme 1941 - 1945. godine.
X 5 (PET) paketa dokumenata i podataka o legatima i dobrotvorskim ulozima društva "Prosvjeta" zajedno sa policama osiguranja zgrada i lusterima zgrada i ostalim prilozima koji se odnose na dotične legate.
XI Spisal stanara u "Prosvjetinim" zgradama u Sarajevu Broj 126/49.
XII Spisak učenika-ca kojima treba dati pomoć do kraja ove školske godine.
XIIIStanje prihoda i rashoda i račun izravnjanja na dan 28. aprila 1949. godine.
XIV Tri uložene knjižice i još neobračunate u dinare FNRJ bivšeg "Humanog društva Hercegovaca u Sarajevu".
Kod Gradske opštine u Sarajevu br. 11162. Din. 23.733; br. 13877. Din.300; br. 3523. Din 14. 032
Državne hipoteke Banke br. 3523. Din. 14.032.
XV "Prosvjetinu" centralnu biblioteku u kojoj na dan 30. 4. 1949. godine je bilo: unikata svezaka 31.887; duplikata 24.241. Svega: 56.128.
XVI Arhivu Glavnog odbora:
Novu od 1945-1949, cijelu staru od 1902-1945, šta ima.
Zaključeno i potpisano
Sarajeo 6. maja 1949.godine
Predali ispred "Prosvjete" Primili ispred Saveza KPDBiH
Ilić Dautović
Samardžić Lukanc
Pejanović Kopić
Uz ovaj Zapisnik o primopredaji imovine "Prosvjete", koji se čuva u Arhivu Bosne i Hercegovine, fond "Prosvjeta", nije nađena dokumentacija koja se pominje u tačkama XI i XII.
Po treći put od kako se osnovala 1902. godine "Prosvjeta" je ostala bez imovine, s tim što je ovoga puta to urađeno u miru i, formalno gledano, legalno. Dok je poslije 1914. i 1941. godine njena oduzeta imovina vraćena nakon četiri godine, ovoga puta to nije učinjeno ni poslije skoro 57 godina.
Molbu za osnivanje «Prosvjete» potpisali su: Vladislav Škarić, gimnazijski učitelj, Dimitrije Marković, sekundarni ljekar, Dušan Vasiljević, odvjetnički perovođa, dr ĐokaCvijić, Šćepan Grđić, gimnazijski učitelj, dr Pero Ivanović, priv. Ljekar, Risto Božić, sudbeni pristav, Cvijetko Radović, sudski pristav, Kosta Krsmanović, gimnazijski učitelj, dr Đorđe Vasiljević, finansijski perovođa, dr Ljubomir Mirković, sekundarni ljekar, dr Risto Jeremić, asistent ljekar,Tanasije Dinkić, gimnazijski predavač, Milan Ćurković, gimnazijski učitelj, Stevan Žakula, gimnazijski predavač, Bogoljub Petrović, sudbeni pristav, dr Sava Vukanović, sudski prislušnik, Luka Kalaba, marveni liječnik, dr DimitrijeNikolić, sudski pristav, Antonije Vuković, sreski marveni ljekar, dr Đorđe Đokić, učitelj Velike realke, Damjan Grbić, katiheta na Velikoj realki, Vladislav Đurić, gimnazijski predavač, Dimitrije Petrović, službeni Prislušnik, Nikola Opalić, predavač na Velikoj realci i Simo Mirković, inženjer pristav. |
