OD OSNIVANJA GRAĐENA PO UZORU NA SVJETSKE UNIVERZITETSKE I NACIONALNE BIBLIOTEKЕ
Prijatelji Društva žele da poklone knjige, zahvaljujemo svima koji su poklonili knjige i svima onima koji imaju namjeru.
Radno vrijeme Biblioteke SPKD "Prosvjeta" Sarajevo.
Svakim radnim danom od ponedeljka do petka od 10-15 sati.
Dane vikenda i praznike ne radimo.
POZIV ZA SARADNJU!
Nastavljajući tradiciju objavljivanja Almanaha „Prosvjete“ koga je pokrenuo 1918. godine u Cirihu prof.dr. Pero Slijepčević – SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo je objavila u periodu 1996 – 2000. godine četiri broja Almanaha. Prvi, za 1996. godinu uredio je dr. Božo Kljajić, a preostala tri prof.dr. Dejan Đurićković.
Almanah je bio koncipiran kao redovna godišnja publikacija posvećen njegovanju srpske nacionalne kulture, dijelom i naše zajedničke multikulturalne tradicije. Okupljao je ugledne saradnike iz svih oblasi kulture i društvenih nauka, profesore univerziteta, naučne radnike, pisce, kritičare i umjetnike. Mnogobrojni prilozi u ova četiri broja su antologijske vrijednosti i ogledalo su naše prošlosti i naše savremenosti.
Uvjerena u ispravnost koncenpcije s kojom je izdavala svoj Almanah i žaleći što je, iz pomenutih finansijskih razloga, morala obustaviti njegovo izdavanje, „Prosvjeta“ želi da ga opet oživi i nastavi njegovu plodonosnu kulturnu misiju iz bliže i daljne prošlosti.
Pošto su se stekli finansijski uslovi u naredna tri mjeseca ćemo objaviti Prosvjetin Almanah za 2014. godinu.
Glavni i odgovorni urednik je dr. Slobodan Šoja, a zamjenik glavnog urednika je prof.dr. Dejan Đuričković. Urednik u redakciji je Ljubica Žikić (dugogodišnja urednica u „Bosanskoj vili“). Sekretar redakcije je Zoran Drašković, informatičar.
E-mail redakcije je:almanahprosvjete@gmail.com
Tel: 00387/ 33/444-230.
Poklon od NBS od oko dvije stotine novih knjiga našem Društvu!
 
Posjeta NBS XXVII Međunarodnom sajmu knjige u Sarajevu koje je trajalo od 22-27. aprila 2015.g upriličila je i novu radost našem Društvu. Pored radosti što ponovo vidimo stare prijatelje tu je i nova donacija od skoro 200 novih naslova, pomno probranih knjiga od strane NBS, preciznije Ivane Nikolić iskrenog prijatelja ove kuće načelnice selektivne nabavke NBS, a dostavljenu preko svojih saradnika, Načelnikom u odijelu za izdavaštvo i plasman knjige Draganom Purešićem i Janko Jankovićem bliskim saradnikom iz istog odjela, koji su taj neizmjerno dragocjeni poklon dopremili u naše prostorije.
 
Učinili su nam veliku čast samim tim, što nas nisu zaboravili. Nama je nemjerljivo žao što nisu imali više vremene zbog velikog obima svojih poslova da budu dragi gosti makar malo duže i da podijelimo radost viđenja kroz izmjenu iskustava i sugestije.
 
Izuzetno cjenimo i pozdravljamo nastavak naše saradnje, to pokazuje iskrenu zainteresovanost NBS za naš rad i trud da nas pomognu na bilo koji dostupan način. Trudimo se da iz ovih stvari izvučemo pouke i opravdamo povjerenje o međusobnoj saradnji. Imamo mnogo stvari u kojima imamo iste ciljeve i programski rad. Što nam daje neslućene mogućnosti saradnje i obostrane koristi. Donacija knjiga i ponovna posjeta NBS je dokaz ispravnog mišljenja i ogromnog uloženog truda.
 
Povezanost jedne od najznačajnijih institucija na Balkanu i našeg Društva govori o tome da je to jednaka vizija zamišljena od ljudi kojima je knjiga bila na prvom mjestu. Uspjeh se u životu ne dešava slučajno, iza njega stoji predan rad i uloženo znanje kao i duhovni, fizički i emotivni napor. Uspjeh je ono što nam daje snage da istrajemo. Naša biblioteka i rad našeg Društva, mada skromna daje svoj doprinos opštoj tradiciji i kulturi. Trudimo se da učinimo i doprinesemo više opravdanih vrijednosti ciljevima za koje se borimo.
Danas imamo istovjetne uloge, saradnja sa NBS dobija tim vise na važnosti, sa ljudima u struci koji shvataju vrijednost kojima se bavimo ali i teškoće sa kojima se susrećemo u današnjim vremenima i sa kojima se borimo. Složenost odnosa modernog doba i globalnih zbivanja, učvršćuje naše pozicije. Svjetski trend je u obezvređivanju znanja i kulture. Ljudi koji imaju znanje i želju da pomognu i da nastave u očuvanju tradicija i kulture našeg naroda su od ogromne važnosti. Značaj biblioteke kao „riznice znanja“, dobija još više na vrijednosti. Pohranjena pisana riječ stoji a ono što nije zapisano kao da nije ni postojalo.
 
Zahvaljujemo NBS na posjeti, prijateljstvu, ohrabrenju i dragocjenim knjigama. Dali ste nam podstrek da prilegnemo zdušno svim silama na nove projekte. Na nama svima je čuvanje ove zajedničke intelektualne baštine. Da podržimo i omogućimo svakom pojedincu koji želi da uči i spoznaje istine iz svih oblasti u književnosti, nauci, umjetnosti, itd. I još jednom posebno, veliko hvala Ivani Nikolić i njenom izuzetnom timu saradnika, na pažnji i iskrenom interesovanju koje iskazuje za naš rad kroz konkretnu i nesebičnu pomoć u svakoj prilici.
Zadnje, ali ne i najmanje važno,naprotiv. Jedna od ključnih osoba za saradnju koja je svojim radom obezbjedila redovan doprinos novih izdanja, trenutno aktuelnih kniga iz NBS, a slobodno možemo reći i utemeljiteljem ove biblioteke Prosvjete kakvu poznajemo danas je izuzetna žena, koju moramo pomenuti jer bez njenog zalaganja sve ovo ne bi bilo moguće ili, makar ne u ovom obimu, je Ljubica Žikić poslovni sekretar našeg Društva. U moje lično ime u ime Društva i u ime budućih generacija kojima ostaje ovo veliko intelektualno blago, jedno veliko HVALA.
Iz recenzije knjige Željka Grahovca U oba roda promovisanoj 12.03.2015. u prostorijama Društva
Čini se da mi, kao vrsta, nikada u povijesti nismo živjeli neistinitije. To dolazi otud što laž više nije u našem jeziku, naš jezik postao je laž. Iz naših je pripovijesti iščilila bajka i ustupila mjesto prozelitskom cjenkanju. Magija je napustila naše pjesme pretvarajući ih u artikle. Naš jezik više ne označava, on više čak ni ne opisuje, on danas propovjeda, ali ne kao prorok, već kao trgovac ili kao bankar. Ta laž, koja je jezik, i taj jezik, koji je laž, izlili su svoje usahle singulare i svoje okoštale plurale svud unaokolo, kontaminirajući stvarnost. Nije ta kontaminacija novijeg datuma, ne bi iziskivalo naročita truda da se njeni tragovi pronađu i u jeziku antike, ali danas je posvemašnja, zagadila je čak i one rezervoare odakle bi duh trebalo da se napaja čistotom i svježinom, rezervoare što ih umjetnošću nazivamo.
Tu virtuoznost Grahovčevu i tu lakoću baratanja stihom, međutim, nije lako čitati. Od čitatelja se zahtijeva oštroumnost i, čak i više nego oštroumnost, iskrenost.
U tako sumornom i apokaliptičnom prizoru prava je rijetkost, tim dragocijenija, kad čovjek nabasa na sačuvanu oazu čistote i svježine u kojoj se može okrijepiti bez straha da će u organizam unijeti još laži. Jedna od takvih oaza nesumnjivo je i nova, treća po redu pjesnička zbirka Željka Grahovca, U oba roda.
Suvereni gospodar stiha
Ne volim govoriti o pjesničkim tehnikama i postupcima, pa neću to ni sada činiti. Kazat ću samo da je Grahovac istinski i suvereni gospodar stiha. On ne zamagljuje značenje nepotrebnostima i suvišnostima, niti mu dopušta da iscuri kroz prenapregnute konstrukte. Željko zna ne samo šta se mora reći u poeziji, on zna i kako to iskazati. Melodija i ritam u njegovom stihu pretorijanska su garda i Šerpasi značenju, oni ga čuvaju i vode da se što sigurnije uspne u dubinu čitateljeve duše.
Tu virtuoznost Grahovčevu i tu lakoću baratanja stihom, međutim, nije lako čitati. Od čitatelja se zahtijeva oštroumnost i, čak i više nego oštroumnost, iskrenost. Jer u Grahovčevoj poeziji nema ubjeđivanja, pa tako nema ni laži, a to znači da joj se bez iskrenosti pristupiti ne može. Knjiga U oba roda ispjevavanje je istine, koja u biću postoji trojako – kao jezik, ne kolektivni, već kao jezik bića, kao bol i kao etika. Grahovac znade, i to ne krije u svojoj zbirci, da to trojstvo, jezik, bol i etika, ističu iz singulariteta, ali da do pluratiteta ne dopiru, da umiru prije no što u njega uplove. Do pluraliteta će doplivati samo prazne ljušture tog trojstva.
Osloboditi se boli i osloboditi svijet
Ni jezik ni bol ni etika, međutim, ne daju ploda ni u jednoći, oni tu tek cvjetaju. Plod će dati tek kad dospiju do onog zaboravljenog broja – do dvojine. Jezik je ništavniji i od tišine ako ne stoji između ja i ti, bol ja neuvjerljiva je ako ne postoji ti koje će je podijeliti i olakšati, etika jednine besmislena je kao i etika, recimo, kamena, etika množine apologetika je zločina, jedina etika koja oslobađa biće sputavajući ga ona je koja stoji u osnovi relacije između ja i ti.
Ta dvojina prisutna je u svakom kutku Grahovčeve poezije. Kada dijalogizira sa dragim pjesnicima, onima koji su prije njega posrtali kroz lavirint boli postojanja, kada monologizira, ne tebi, čitatelju, već sa tobom, kada se obraća Bogu, koji se najjasnije objavljuje upravo kroz ispovijed Njemu upućenu. Tako Željkova zbirka postaje ono zlatno klupko Arijadnino kojim čitatelj obilježava svoj put kroz taj labirint egzistencijalne boli, mada se tim putem vraćati neće, jer ga na kraju čeka čudovište, Minotaur sa tijelom prijateljstva i glavom ljubavi. Osloboditi se boli i osloboditi svijet boli i pokore, čovjek može samo na jedan način – pobjeđujući to čudovište tako što će čudovištu dopustiti da ga pobijedi i proždere.
Kontaminiranost stvarnosti
Knjiga U oba roda ne daje čitatelju naputak kako da izvoje tu pobjedu, ali ga hrabri i krijepi na putu do srca lavirinta. Onima koje očaj tjera na hrabrost, ona će biti dragocijena pomoć na putu. Onima, koji se u labirint ne usuđuju ući, bit će, pak, dobra kao podsjetnik da se ovdje još uvijek može stvarati velika poezija. Nažalost, takva poezija davno je izgubila boj protiv onog smeća koje se pod poeziju izdaje. Smeća iz kog dopiru jauci kako sad, eto, ništa ne valja, što je s aspekta pjesništva nesumnjivo tačno, i kako je nekad bilo bolje, što je sa svakog aspekta nesumnjiva laž. Smeća koje poziva, ubjeđuje, prijeti, ucjenjuje...
Kontaminiranost stvarnosti što je živimo takvim smećem čini dragulje poput zbirke U oba roda još vrijednijim. Ali budi oprezan, dragi čitatelju, proklet je to dragulj, iznijet iz one pripovijesti u kojoj se veli – tko uzme kajat će se, tko ne uzme kajat će se još više. Grahovčeva poezija ne tješi, ona nije u šećernoj vodici otopljena panaceja. Ona je grka i opora, jer su istina i autentičnost postojanja uvijek grki i opori.
Ali onima koji znaju šta je bol i koji znaju da se ona liječi samo prijateljstvom i ljubavlju, ta gorčina i ta oporost neće smetati, bit će im poput najslasnijeg zalogaja.
Željko Grahovac rođen je 10. srpnja 1955. godine u Zenici, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na katedri za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu 1979. godine. Prve eseje i prikaze objavio je u časopisu „Dijalog“ (1980/1981.), koji je uređivao prof. dr. Kasim Prohić. Radio je kao predavač filozofskih i socioloških disciplina u srednjoj školi (u Zenici i u Kaknju), kao urednik u GIK „OKO“ u Sarajevu te kao bibliotekar-informator u Općoj biblioteci u Zenici, gdje je još uvijek zaposlen.
Novo u biblioteci!
Kuća sećanja i zaborava
Filip David
O knjizi
Dobitnik Ninove nagrade za 2014. godinu.
Svako ponekad poželi da bude neko drugi, ali šta ako dobije priliku za to?
Albert Vajs je još od detinjstva imao prilike da promeni svoj identitet. Nakon što je 1942. godine pod okriljem užasnog rata ostao bez roditelja i brata Elijaha, neko vreme je proveo u kući folksdojčera koji ga nazivaju Hans i nude mu da zameni njihovog nestalog sina i tako se spase od sigurne smrti. Albert se tada ipak odlučuje da sačuva svoj identitet i pobegne iz nemačke porodice koja ga je umalo usvojila.
Mnogo godina kasnije, na jednoj od konferencija o Drugom svetskom ratu na kojima učestvuje, Vajs lutajući noću njujorškim ulicama nailazi na „Kuću sećanja i zaborava“. U jednoj od prostorija ovog neobičnog zdanja pohranjeno je nepregledno istorijsko pamćenje. Albert u jednom ekranu može da kao na filmu vidi scene stradanja svojih roditelja i Elijahovog nestanka za koji se oseća krivim, jer je mlađi brat bio poveren njemu na čuvanje. Ogromni bol koji je osetio jače no ikad može da nestane ako on u sledećoj prostoriji ove čudesne kuće izbriše sopstveno pamćenje ili, čak, iščezne poput svog rođaka, čuvenog iluzioniste Hudinija (Erika Vajsa). Hoće li Albert iskoristiti poslednju šansu da promeni svoj identitet u skladu sa rečima jednog svog prijatelja i sunarodnika „Pamćenje je strašnije od svakog zaborava“ ili će odlučiti da ostane to što jeste, bez obzira na bol koji ga razdire?
Pisana u prepoznatljivom stilu uglednog autora, Kuća sećanja i zaborava je jedan od najautentičnijih romana novije srpske književnosti.
Format: 13x20 cm
Broj strana: 192
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Godina izdanja: 11. decembar 2014.
ISBN: 978-86-521-1749-9
Promocija knjige Dragane Tomašević
Promovisana knjiga "Bajram ide..." predsjednice Izdavačke komisije SPKD "Prosvjeta" Sarajevo Dragane Tomašević u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH.
 
U prostorijama Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, danas je upriličena promocija knjige "Bajram ide...", autorice Dragane Tomašević. Promotori knjige osim direktora Nacionalne i univerzitetske biblioteke Ismeta Ovčine bili su i prof. dr. Vahidin Preljević kao i fra Mile Babić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu
 
Nakon naučno-istraživačkog projekta u kojem se bavila ženskom kulturnom historijom grada Sarajeva, knjiga "Sve bih zemlje za Saraj*vo dala", Dragana Tomašević uradila je novo istraživanje iz kulturne antropologije i teorije književnosti. Ovoga puta je istraživala prazničnu književnost i po prvi put na jednom mjestu sakupila ramazansko-bajramsku književnost u Bosni i Hercegovini i time našu teoriju književnosti obogatila, kod nas do sada nezastupljenim žanrom praznične književnosti.
Istraživanje je obuhvatilo period od 18. do 20. stoljeća, dakle stare i široj kulturnoj javnosti nepoznate autore. Istraživanje se bavilo mjestom i ulogom Bajrama u kulturnom pamćenju, činjenicom da su autori iz različitih vjerskih zajednica pisali s ljubavlju i razumjevanjem o Bajramu dokazujući da zajednički život i međusobno poštovanje ljudi različitih religija nije nikakva fraza nego način života na ovim prostorima.
Za kulturnu antropologiju je važno i to da su mnogi naši autori pisali na turskom jeziku tako da ih upoznajemo preko prevodioca kao npr. Hadži Jusuf Livnjak koji je 1615. godine putovao na Hadždž i napisao svoje uspomene. Ovaj putopis je najstariji do sada poznati putopis iz Mekke i najstariji potpis naših ljudi iz Bosne i Hercegovine.
 
"Osim dobre književnosti knjiga "Bajram ide…" nudi i niz korisnih informacija iz naše kulturne historije , otkriva zaboravljene običaje i nepoznate ljude koji su svojim strpljivim radom gradili mostove i udarali temelje društvu razumijevanja i dijaloga; nudi pogled izvana i iznutra, dakle subjektivnu i objektivnu vizuru; sudar, ali i susret Istoka i Zapada i izgradnju kulturnog identiteta u tim relacijama", istakao je direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke dr. Ismet Ovčina.
"Važnost ovog djela ogleda se kroz objektivno pisanje o drugoj religiji sa velikim poštovanjem i prema Bajramu i onima koji ga slave. Danas, nažalost, imamo mnogo nacionalizma koji vlada svuda, to je jedna isključivost koja uvijek ukazuje da je drugi manje vrijedan. U knjizi "Bajram ide…" toga nema i u tome i jeste njena veličina", kazao je fra Mile Babić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu.
"Ova knjiga predstavlja važan prilog kulturološkom proučavanju književnosti, interkulturalnoj filozofiji kao i bosnici. Sučeljavanje pogleda na Bajram iznutra i izvana, pogotovo u austrougarskom periodu, u kojem se formira književno polje u BiH, važno je i zbog historije "pogleda na drugog", kao i konstrukcija vlastitog identiteta, napose kulturalnog "odmjeravanja" Istoka i Zapada, pa će ono na taj način biti važna karika u kristaliziranju kulturalne imagologije Bosne i Hercegovine", kazao je recenzent knjige "Bajram ide…", prof. dr. Vahidin Preljević.
Knjiga se sastoji od 130 tekstova od osamdeset različitih autora podijeljenih u tri cjeline i to: Ramazan, ramazanski Bajram i Kurban Bajram.
 
"Ja sam sakupljala tekstove naših autora. Pronašla sam ih mnogo ali za ovu knjigu izdvojila sam ovih 130. Prvi tekst koji sam pronašla bio je iz 1615. godine, putopisca Hadži Jusufa Livnjaka. Ovim djelom dokazano je da su i tada postojali vrhunski pisci i pametni ljudi", kazala je autorica Tomašević te dodala "Bajram je praznik koji prije svega slave muslimani ali u knjizi se jasno vidi da za vrijeme tog velikog islamkog praznika slavljenički i posebno se osjećaju i njihovi prijatelji i komšije druge vjeroispovjesti".(preuzeto sa sajta http://novovrijeme.ba/u-susret-ramazanu-odrzana-promocija-knjige-bajram-ide-autorice-dragane-tomasevic/)
Povodom posjete Narodne biblioteke Srbije našem Društvu i jubileju 101. godina od osnivanja Srpske centralne biblioteke SPKD Prosvjeta Sarajevo
Predan dugogodišnji rad urodio je divnim plodovima. Izlazak iz svakodnevice odlazak na sajam dao je jedno novo svijetlo našem Društvu i predstavio nas većem broju ljudi. Obezbjedio nam je velikodušnu donaciju u brojnim knjigama od strane NBS i Kancelarije za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu vlade Republike Srbije.
 
Nastavak ove divne priče je uslijedio ubrzo nakon toga. Dolaskom ekipe iz NBS na čelu sa Ivanom Nikolić Načelnicom selektivne nabavke (Odsek pokloni), zatim, Slaven Popara, Dejan Vukićević, Jamina Trifunac, Jelena Glišović i Jelena Mitrović, uspostavljen je lični kontakt i učvšćena međusobna saradnja. Učinili su nam veliku čast da dođu u prostorije našeg Društva, budu dragi gosti makar na kratko i podijelimo dragocjena iskustva. Tom prilikom smo im uručili i zvanično našu Zahvalnicu za izuzetan doprinos našem Društvu.
 
Izuzetno cjenimo i pozdravljamo taj čin direktnog susreta, to pokazuje iskrenu zainteresovanost saradnika i dobru volju da nas upoznaju. Na taj način stekli smo niz prednosti. Na licu mjesta su mogli da se upoznaju sa radom i djelovanjem Društva. Izvrše procjenu i daju sugestije o međusobnoj saradnji. Imamo mnogo sličnosti ali i toliko stvari u kojima se naše djelovanje isprepliće. To nam daje nebrojene mogućnosti saradnje i obostrane koristi. Donacija knjiga i sama posjeta NBS je nama poslužila kao povod i podstrek za reorganizaciju biblioteke koji smo dugo planirali. Ono što čitavoj stvari daje posebnu draž i ovu priču čini zanimljivijom je da smo obnavljajući saradnju i zajednički kontakt napravili to upravo na stogodišnjicu od osnivanja Centralne biblioteke SPKD Prosvjeta!
 
Ako ćemo slobodno tumačiti po Jungu, zakon sinhroniciteta. Povezanosti na jednom višem nivou. Srpska centralna biblioteka zamišljena od ljudi kojima je knjiga bila jednako važna kao i hljeb, zvanično je počela sa radom početkom daleke 1913.g . Sajam na kojem smo učestvovali baš 2013.g., na stogodišnjicu od osnivanja, možemo nazvati sudbonosnim. Posjet NBS, dakle, ravno nakon 101. godine, ponovnog kontakta pokazuje da se u životu ništa ne dešava slučajno. Možemo posmatrati sa aspekta kao jedan povoljan znak viših sila, Božijim planovima, usklađenost s principima kosmičkog djelovanja, vodstvu naših predaka kroz aktivnosti koje činimo i sl.. U duhu pozitivnog razmišljanja želimo tako da vjerujemo, što nam daje snage da istrajemo. Naša biblioteka, skromna u odnosu na onaj sjaj i veličinu grandiozno zamišljene i ostvarene, danas suštinski, gravitira svom početku. Postoji nostalgična težnja vraćanju prvobitne namjene i vrijednosti.
 
Da se vrati dio starog ugleda i značaja koju je imala sa početka priče ranih godina dvadesetog vijeka. No, sa dolaskom modernog vremena svrha i značaj se mjenjaju u skladu sa novim trendovima. Biblioteke danas imaju drugu ulogu. Utoliko saradnja sa NBS dobija na važnosti, sa ljudima u struci koji shvataju vrijednost biblioteke u današnjim vremenima. To su ljudi koji imaju znanje i želju da pomognu pogotovo onima koji istinski teže da uspostave put spoznaje i da nastave u očuvanju tradicija i kulture našeg naroda. Mnogima je teško da shvate značaj biblioteke kao „riznice znanja“, ne kao puke fraze, nego upravo danas u vremenu mogućnosti iznošenja raznih neistina, gdje smo svjedoci da putem interneta mnogi dobijaju nezasluženu pažnju, gdje se lažira i prilagođava istorija, gdje se izvrću činjenice. Upravo u tome se krije istinska vrijednost i značaj biblioteke danas. Pohranjena pisana riječ stoji kao takva i koja jeste temeljna istina, ne svrstava se ni na jednu stranu, „Ni po babi ni po stričevima“. Saradnja sa NBS olakšava našu misiju zato zahvaljujemo NBS na posjeti, prijateljstvu, pruženoj pomoći i ohrabrenju u našem radu. Znamo da nismo sami.
 
Dali ste nam podstrek da nastavimo svoju misiju s novim poletom. Na nama je da čuvamo i razvijamo naše odnose, kao jednu svetu obavezu. Čuvanje naše zajedničke baštine i intelektualnog znanja, kao i informacija, od iskrivljavanja činjenica i onih koji bi željeli da to znanje izbrišu, da ne postoji, iz ko zna kakvih pobuda. Toliko je toga što vrijedi čuvati ali ne ljubomorno samo za sebe nego naprotiv, otvoreno svima na uvid da ko god poželi, može da vidi veličanstvena djela naših predaka u književnosti, nauci, umjetnosti. Velikane koji su nama ostavili u amanet da to čuvamo i proslijedimo dalje za neke naše buduće naraštaje. To nam je misija tog treba da se držimo. I još jednom iskreno i veliko hvala Ivani Nikolić i njenom izuzetnom timu saradnika, na nesebičnoj pomoći i nadahnuću za još istrajniji rad.
Ovom prilikom da istaknemo i zahvalimo se na pomoći Umjetničkoj galeriji BiH i našim dragim prijateljima, direktoru Straji Krsmanoviću i ekspertu Mihretu Alibašiću. Ponudili su se i pomogli nam oko transporta knjiga iz NBS. Hvala im na predusretljivosti, nesebičnoj pomoći kao i u spoznaji da na njih možemo uvijek da računamo u ovakvim trenucima.
 
Pismo zahvalnosti iz Narodne biblioteke Srbije:
U povodu poklonјenih knјiga biblioteci SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo na 58.Međunarodnom sajmu knjige Beograd
OBNAVLJANJE I USPOSTAVLJANJE SARADNJE SA INSTITUCIJAMA: KANCELARIJA ZA SARADNJU SA DIJASPOROM I SRBIMA U REGIJI I NBS – ISKRENA ZAHVALNOST SVIM NAŠIM DARODAVCIMA I SARADNICIMA
Hvala svima koji su pomogli da Biblioteka SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo bude ono što je danas. Sa iskrenim poštovanjem obraćamo se darodavcu-saradniku, koji je svojom dragocjenom saradnjom i vrijednim poklonima – knjigama, časopisima, fotografijama, rukopisima, nosačima zvuka i slike, tehničko-materijalnim ili novčanim sredstvima – potpomogao rad biblioteke, dao značajan doprinos popunjavanju bibliotečkog fonda, njegovom obnavlјanju i uvećanju cjelokupnog knjižnog blaga društva.
 
Ovim putem, javno, zahvalnost upućujemo Narodnoj biblioteci Srbije koja nam je svojim izuzetnim poklonom od preko 700 naslova najprobranijih knjiga neprocjenjive vrijednosti, od posebnog značaja za tematiku kojom se naše Društvo bavi, obogatila naš fond! Također iskrenu zahvalnost upućujemo i našoj dragoj saradnici Ivani Nikolić, Načelnici selektivne nabavke (Odsek pokloni) u NBS, a koja je svojim zalaganjem i trudom obezbjedila ovaj izuzetan poklon, kao i inicijativu kojom nam Kancelarija za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu vlade Republike Srbije, posredstvom Narodne biblioteke Srbije donirala u martu 2014. godine od preko stotinu knjiga za našu, Biblioteku Srpskog prosvjetnog kulturnog društva „Prosvjeta“ Sarajevo. Pojedinačne zahvale takođe upućujemo gospođi Slavki Drašković, gospođi Tanji Garčević, gospodinu Rastku Jankoviću, kao i svim njihovim saradnicima.
Započinjavši pripreme za 58. Međunarodni sajam knjiga u Beogradu, nismo ni sanjali kakve sve teškoće, prepreke ali i radosti i nagrade nas očekuju. Namjeravali smo da napravimo iskorak u svijet povodom 20. godišnjice obnovlјenog rada Društva; da predstavimo značajnija djela i rad Društva, i barem na kratko, budemo učesnici velikih događaja koji ostaju upisani u istoriju, no nismo znali ni šta, ni kako, niti u kakvu se avanturu upuštamo. Imali smo samo dobru volјu i entuzijazam. Nadali smo se uspostavi saradnje sa svima koji žele da rade na istom planu kao i mi, odnosno, planu kulture i nauke, očuvanju baštine, aktivnosti u oblasti čuvanja, obrade i davanja na korišćenje građe, obogaćujući ih novim djelima vezanog za Srbe, o Srbima i od Srba. Onima koji posvećuju značajnu pažnju intenziviranju organizovane i efikasne saradnje sa srodnim ustanovama, kao i sa vodećim institucijama nauke, prosvjete i umjetnosti. Mi nismo usko nacionalno Društvo, kako bi se moglo protumačiti iz prefiksa srpsko, već smo po sadržaju, pristupu i dosadašnjem radu, dokazano, multifunkcionalna ustanova kulture, nauke, obrazovanja i umjetnosti. Trudimo se da omogućimo potpun, podjednak i neograničen pristup informacijama i znanjima dajući time snažan doprinos demokratizaciji, kao i afirmaciji multinacionalnog, multikulturalnog i multikonfesionalnog društva. Duboko ukorjenjena u istoriji svog naroda, dajući i u svim razdoblјima značajan doprinos razvoju i širenju te iste kulture, prosvjete, nauke i umjetnosti u našoj lokalnoj sredini, državi, u širem planu na evropskom pa i svjetskom nivou. Društvo, uprkos u ovom trenutku nepovolјnim društvenim okolnostima za kulturu i nauku kada se brojni muzeji i ustanove od značaja za kulturu, nažalost, zatvaraju, radi i radiće punim kapacitetom, a posebno onaj mali broj stalno uposlenih. Međutim, naša vrata su otvorena svim dobronamjernim volonterima i saradnicima.
Sama priprema za prisustvovanje na Sajmu je produkt rada brojnih lјudi čija se dobrovolјna, volonterska uloga, ne smije zanemariti, ali i lјudi kojima je to dužnost i obaveza; da uspostavlјaju i njeguju, baš takve odnose. Upućujemo i posebnu zahvalnost prema onima koji podupiru rad biblioteke SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo. Biblioteka, ovakva kakva je danas, postoji i postojat će, zahvalјujući nesebičnoj pomoći koju su nam pružile, i još uvek nam pružaju, osobe sa svih strana kao i mnoge institucije iz kojih nam je stizala pomoć na najrazličitije načine — savjetom, konkretnom razmjenom, poklonima, prostorom, ili pak samo razumijevanjem i predusretlјivošću. Ove osobe su u svakom slučaju, zajednički sa nama učestvovale u podizanju i razvoju Biblioteke, pa i samog Društva. Ovom prilikom sa obje strane u vezi saradnje između našeg Društva i Narodne biblioteke Srbije, naročito ističemo dvije osobe koje su radile na uspostavlјanju ovih divnih odnosa, koje samo kultura i umjetnost mogu da izrode. Mnogo je uloženog truda, vremena i emocija, da se jedna takva vrsta veze i saradnje uspostavi. Te po mnogo čemu, posebne osobe su prof. književnosti Ljubica Žikić i načelnik Odelјenja selektivne nabavke NBS Ivana Nikolić. Zahvalјujući ovim dvjema izuzetnim osobama, vrsnim stručnjacima u polјima svog profesionalnog djelovanja i rada donijeli su ovu divnu plodonosnu saradnju.
Uspostavlјanje saradnje sa NBS za naše Društvo, a posebno našu biblioteku je jedno od najznačajnijih upravo iz razloga što je to jedna od najstarijih institucija sa ovih prostora odnosno regije. Budući da je jedna od prvih centralnih ustanova za zaštitu kulturne baštine, Narodna biblioteka Srbije baštini bezmalo dvovjekovnu tradiciju srpskog i evropskog bibliotekarstva. Nјene aktivnosti zasnovane su na kontinuitetu i konstantnom razvoju znanja i vještina, kao i na primjeni savremenih tehnologija u oblasti čuvanja, obrade i davanja na korišćenje građe. Kao takva uočila je i prepoznala naš samopregoran, i nadasve kvalitetan rad, a sve na osnovu našeg istupa na Sajmu i preko naših kataloga kojima smo pokazali da smo jedan veoma ozbilјan, od povjerenja i struke, partner. Prepoznatlјivi po svojem djelu, naš rad nosi osoben pečat koji se zasniva na tradiciji i kulturnoj baštini koju predstavlјamo. Zahvalјujući tome naša biblioteka je dobila na poklon preko sedam stotina naslova, potpuno novih knjižnih jedinica vezanih za naše područje djelovanja, koja se vodi kao specijalna biblioteka za potrebe Društva koje po Statutu član 3.:“ima za cilј kulturno, prosvjetno, ekonomsko socijalno podizanje građana srpske nacionalnosti, te očuvanje svih vrijednosti nacionalnog bića, stalno unapređenje i njegovanje kulturno-društvenog života i održavanje kulturno-prosvjetnih i drugih veza i saradnje sa ostalim narodima u Bosni i Hercegovini (Bošnjacima, Hrvatima, Jevrejima i dr.), susjednih zemalјa i šire.“. Mada govorimo o početku naše veze i uspostavlјanju saradnje, ovdje je zapravo riječ o mnogo dublјim vezama. Suština je u obnavlјanju saradnje ove dvije najstarije zvanične institucije koje se bave prikuplјanjem, čuvanjem i reprodukcijom intelektualnog blaga i književne baštine naših naroda sa ovih prostora Balkana pa i šire. Ukratko, Narodna biblioteka Srbije, „osnovana je 1832. u knjižari Gligorija Vozarovića. Inicijalni fond činili su pokloni Vozarevića i drugih srpskih kulturnih poslenika. Za dan osnivanja uzima se 28. februar 1832. kada je Dimitrije Davidović poslao pismo knezu Milošu o uređenju biblioteke. U novembru iste godine Knez Miloš je naredio da se jedan primjerak od svake štampane knjige ustupi biblioteci. Tako je ustanovlјena institucija obaveznog primjerka. Od 2002. godine Narodna biblioteka Srbije kao svoj dan slavi upravo 28. februar. Uspon u radu Narodne biblioteke nastao je 1853. godine kada je ukazom kneza Miloša uvedeno zvanje državnog bibliotekara u rangu profesora Velike škole.“ (navedeno preuzeto sa stranice: http://sr.wikipedia.org/wiki/Narodna_biblioteka_Srbije) detalјnije o NBS na linku Istorija zgrade NBS.
Nažalost, kao i mnoge stvari vezane za kulturu, tragično je posebno za bibliotekarstvo, što su do sad u poslu bibliotekarstva u istoriji mnogo puta gorjele knjige na lomači, (primjerice najpoznatije: Nacističko spalјivanje knjiga, kampanja vlasti Nacističke Nјemačke čiji je cilј bio da se ceremonijalno spale sve knjige koje su bile u suprotnosti sa nacističkom ideologijom). Kampanja pokrenuta 1933, ubrzo nakon što su nacisti preuzeli vlast u Nјemačkoj. Na meti su se našle knjige jevrejskih, marksističkih i pacifističkih pisaca, a sve u sklopu „akcije protiv ne njemačkog duha“.... ili... do sada već mnogo puta pomenute čuvene Aleksandrijske biblioteke, uništavane više puta sa više raznih strana, a vjerovatno najčuvenije Cezarovo uništavanje 48. godine prije nove ere kada je vatra uništila glavni dio. Tako je i na našu žalost, zgrada Narodne biblioteke Srbije: “u vreme kada je bibliotekar bio Janko Šafarik (1861-1869), biblioteka preselјena u Kapetan-Mišino zdanje i tu je dočekala Prvi svetski rat. U Prvom svetskom ratu biblioteka je ostala bez svojih prostorija pa je 1920. godine za njene potrebe otkuplјena „Kartonaža Milana Vape“, na Kosančićevom vencu. Zgrada biblioteke na Kosančićevom vencu pogođena je 6. aprila 1941. prilikom nemačkog bombardovanja Beograda i veliki deo knjižnog fonda je tada uništen. Uništen je knjižni fond od oko 500.000 svezaka, kao i zbirka od 1.424 ćirilična rukopisa i povelјe (12-17 vek), kartografska i grafička zbirka od 1.500 brojeva, zbirke od 4.000 naslova časopisa i 1.800 naslova novina, zatim značajna i nedovolјno proučena zbirka turskih dokumenata o Srbiji, inkunabule i stare štampane knjige i celokupna prepiska značajnih ličnosti iz kulture i političke istorije Srbije i Jugoslavije.Biblioteka je izgorela do temelјa. Tada je izgublјen veliki deo fonda, katalozi i inventari. Iz stare zbirke rukopisa sačuvao se samo jedan rukopis koji je u tom trenutku bio van biblioteke. Neki od rukopisa koje se čuvaju ili su čuvani u Narodnoj biblioteci su: Letopis Popa Duklјanina (beogradski rukopis), Nikolјsko jevanđelјe, Minhenski psaltir, Ćirilični Rampacetov bukvar, iz 1597. godine i drugi."
Ali poput feniksa iz pepela se diže i Narodna biblioteka."U aprilu 1946. godine biblioteka dobija zgradu nekadašnjeg hotela „Srpska kruna“ na kraju Knez-Mihailove ulice. U toj zgradi se danas nalazi Biblioteka grada Beograda. Posle Drugog svetskog rata fond Narodne biblioteke je značajno dopunjen poklonima i legatima, među darodavnicma su bili Milan Rakić, Miloš Crnjanski, Desanka Maksimović, Tihomir Đorđević, Ljubica i Danica Janković, Ljubomir Micić, Ljubica Cuca Sokić i drugi.
Postojeća zgrada Narodne biblioteke na Vračaru izgrađena je 1973. godine. Zgradu je projektovao arhitekta Ivo Kurtovići ubraja se u spomenike kulture. To je jedno moderno zdanje svrsishodno namjenjena pohranjivanju knjižnog i svake druge vrsti intelektualnog blaga, njegovom čuvanju i brižnom selektiranju za neke buduće generacije."
(gore navedeno preuzeto sa stranice: http://sr.wikipedia.org/wiki/Narodna_biblioteka_Srbije)
Upravo ta institucija je pored mnogih drugih koje su donirale knjige. Jedna je od najznačajnijih, po opremlјenosti i stručnosti najspremnija. Na nju su se oslanjali naši preci i potpomagala je uvelikome naš rad od samog začetka ideje biblioteke 1911.g., njeno osnivanje 1913.g, kako u materijalnom pogledu, donacijama u knjigama tako i u svim drugim oblicima pomoći; savjetima, sugestijama u organizaciji i radu i na pronalasku puta kako na najlakši način doći do korisnika i upravo sa građom koja je njima potrebna. Iz knjige Božidara Mađara priložiti ćemo dio o istorijatu našeg Društva u kojem kaže: „Preorijentaciju postojećih biblioteka mogla je izvesti samo Srpska centralna biblioteka koja je zvanično počela da radi 8.januara 1913. Godine o tome kako je teklo prikuplјanje knjiga piše dr.Uroš Kralј u pismu dr Risti Jeremiću, 30. Januara 1911.g Odbor Prosvjete je već zaklјučio osnivanje Prosvjetine srpske narodne biblioteke i kotirao jednu sumu za pripravne troškove. Rinda će ubrzo u Beograd da prikupi besplatno sve knjige, koje je mogao skupiti sva izdanja raznih društava; Akademije; Književne zadruge; Društvo Sv Save; državna izdanja, itd. Dakle to će već biti lepi broj, onda dolazi Matica Srpska, eventualno Jugoslovenska akademija, onda naši privatni pokloni. Dakle, već u početku bez materijalnih žrtava moći ćemo skupiti dvije tri hilјade svezaka. Rinda Radulović je obavio svoj posao vrlo uspješno a pomenute srpske ustanove su se rado odazvale, Narodna biblioteka u Beogradu dala mu je sve duplikate." (istaknuto od strane autora teksta, preuzeto; iz knjige: Prosvjeta Srpsko prosvjetno kulturno društvo 1902.-1949. B. Mađar, Banja Luka 2001.g str.124. red.18-19,)
Mnogo puta do sad su te veze uspostavlјane i prekidane, ali opet ćemo ih obnavlјati i njegovati, jer gravitiramo prema istom: čuvamo znanja i baštine i omoguaćavamo lakši pristupa tom znanju i našem naslijeđu. Sve ove veze duboko opravdavaju cilј, jer znanje nema granica, ono mora biti svima dostupno. To su naši preci znali, zato i jesu nebrojeno puta nalazili način da utru put budućim generacijama. To je isti put kojim sada mi gazimo. Kao što je došao red na nas da to znanje čuvamo i predajemo nekim generacijama koje dolaze za nama.
Za kraj, još jednom, veliko hvala Narodnoj biblioteci Srbije i još jednom beskrajno hvala Ivani Nikolić koja je prepoznala naša nastojanja i napore i podržala nas sa predivnim darom od preko 700 (sedam stotina) knjiga iz najnovije izdavačke produkcije.
Voditelј Biblioteke SPKD „Prosvjeta“ Sarajevo
Zoran Drašković
NA 58. Međunarodnom sajmu knjige u Beogradu dobili smo na poklon nove knjige!
Knjige su nam poklonili:
Dejan Mastilović, izdavačka kuća "Filip Višnjić" Beograd, koji su izdvojili preko 60 knjiga na poklon.
Stevo Ćosović izdavačka kuća "Svet knjige" Beograd, koji su pripremili preko 20 potpuno novih izdanja.
Najtoplije zahvaljujemo darodavcima na prekrasnim knjigama, zatim u obnavljanju i uspostavljanju saradnje.
Biblioteka SPKD "Prosvjeta" Sarajevo
Izdvojili smo neke od naslova od preko 70 novih knjiga u ponudi!
RISTO TUBIĆ - NA OBALAMA ISTORIJE SAVREMENOG SVETA
 Autor: Risto Tubić
Knjigu čini izbor članaka i eseja koje je autor objavljivao tokom poslednjih desetak godina. Tubić piše o shvatanju istorije Erika Hobsbauma, o Vremenu vlasti Dobrice Ćosića, poetici Lešeka Kolakovskog, memoarskim zapisima Mihaila Markovića, filozofiji Martina Hajdegera i Karla Jaspersa... Tubić razmatra iracionalnost u političkom razmišljanju, filozofima u svetu politike, utopiju i totalitarizam, demokratiju i diktaturu, fenomen dosade, milosrđe i „vrlinu“ laži, etiku i poslovnu politiku, posledice pada Berlinskog zida, istoriju etičkog učenja i socijalne filozofije.
„Ukoliko istorija nije zasnovana na istinoljublju i tome ne teži, možda je bolje da je i nema. [...] Ne smatram da u istoriji treba tražiti pouke, da istoriju treba pretvarati u analogiju dobrog ljudskog ponašanja. Ali [...] istorija bi trebalo da bude naše veliko uživanje. Istorija bi trebalo da bude slast našeg duhovnog života, trebalo bi da nas ispuni ponosom što je imamo i da nas odvede u sfere gde možemo da uživamo u ljudskim tvorevinama... Jer sam video da ono što u istoriji vredi, to je proces oslobađanja čoveka. I da tim putem treba nastaviti.“ (Radovan Samardžić)
DŽOZEF VAJLER – USTAV EVROPE
 Autor: Džozef Vajler
Knjiga predstavlja zbirku naučnih eseja o problemima konstituisanja Evropske unije. U okviru knjige eseji su prerađeni i čitaocu pružaju dobar utisak celine. Problemski su zastupljene sve teme koje se tiču nastajanja jedne, epohalno nove, političke zajednice.
STEVAN TONTIĆ – TVOJE SRCE ZEKO
 Autor: Stevan Tontić
Priče iz raskomadanog romana.One osobene umjetničke igre mašte i osjećanja koji se rado ispoljavaju kod pjesnika. Jednom rječju sve ono u čemu se pokazuje cio čovjek i cijela duša i što govori o čovjeku i duši kao takvima.
HORHE GARSIJA – FILOZOFIJA I NJENA ISTORIJA
 Autor: Horhe Grasija
Jedan od ciljeva istorije filozofije jeste da omogući razumevanje tekstova. Pod razumevanjem teksta ima se na umu bilo koji od ciljeva koji su nabrojani pod tumačenjem tekstova. Za neke teoretičare razumeti tekstove znači razumeti šta je autor, ili čitaoci koji su bili njegovi savremenici, podrazumevali pod njima, zato što oni smatraju da su autorova značenja,ili značenja čitalaca, njegovih savremenika, isto što i značenje teksta. Ako se ne zastupa ovo gledište, moguće je smatrati da razumevanje teksta može da ide i iza onoga što su autor i čitaoci, njegovi savremenici, podrazumevali pod njim.
KARMEN BIN LADIN – MOJ ŽIVOT U PORODICI BIN LADIN
 Autor: Karmen Bin Ladin
Zastrašujuća knjiga koja otvroeno govori o licemerju i strahu koji vladaju u Saudijskom kraljevstvu! „Tokom godina koje sam provela u porodici Bin Laden u Saudijskoj Arabiji, Osama je izrastao u personifikaciju svega onog što je u meni izazivalo odbojnost prema toj mračnoj i okrutnoj zemlji: neprikosnovena dogma koja je upravljala svim vidovima našeg života, arogantnost i gordost Saudijaca, bez i malo saosećanja prema ljudima koji ne dele njihova ubeđenja. Taj prezir prema autsajderima i kruta ortodoksnost, pokretači su moje četrnaestogodišnje bitke za slobodan život mojih kćeri.“
RALF VOLDO EMERSON – VIĐENI LJUDI ČOVJEČANSTVA
 Autor: Ralf Voldo Emerson
Prirodno je da, po Emersonu vidjenje napretka i boljitka covecanstva, treba povezati sa postojanjem genijalnih ljudi i njihovom delatnoscu, kao i nasem izucavanju i prihvatanju njihovih pozitivnih rezultata… Nasi vidjeni ljudi, nisu veliki zato sto resavaju jedan ili vise vecnih problema, vec zato sto pokazuju da postoji odredjeni nacin, metod da se uradi nesto sto niko nikada nije… U tome bi morao da lezi uzor samousavrsavanja za svakoga od nas… Genije bi, po definiciji, morao da bude covek narocite licne intuicije, dovedene do savrsenstva. I njegova predavanja o vidjenim ljudima covecanstva, imaju za cilj istrazivanja posebnosti pod kojima se ova intuicija razvijala, i rezultate koje je, uopsteno uzevsi, ona kod svakog od njih postigla.
DUŠAN JAKOVLJEVIĆ – SUSRET SA DUČIĆEM - BISERNE MISLI DUČIĆEVOG DELA
 Autor: Dušan Jakovljević
Autor je napravio izbor zapisa Jovana Dučića, u obliku zamišljenog razgovora s "princom srpske poezije" i narodnih mudrosti o pesniku, sreći, ljubavi, ženi, prijateljstvu, mladosti i starosti, heroju, karakteru, mržnji, strahu, mirnoći, razočarenju i uljudnosti.
MIROSLAV KARAULAC – RANI ANDRIĆ
 Autor: Miroslav Karaulac
O susretima nobelovca Ive Andrića s bosanskim franjevcima ponajviše se bavio književnik i profesor Miroslav Karaulac (1932-2011). Bio je jedan od najboljih i najpouzdanijih poznavalaca i tumača djela Ive Andrića, posvećen, savjestan i skrupulozan istraživač. O Andriću je napisao i objavio tri knjige –Rani Andrić (2010), Andrićeve kule i gradovi (1995) i Andrić u diplomatiji. Karaulac u svojim djelima pokazuje da su za Andrićevo stvaralaštvo jako važni bili susreti s bosanskim franjevcima i njihovom prošlosti zapisanoj u kronikama. Andrićeve susrete s bosanskim franjevcima ovdje ćemo prikazati na temelju knjige Miroslava Karaulca Rani Andrić.
MILICA JAKOVLJEVIĆ – GREH NJENE MAME
 Autor: Milica Jakovljević Mir-Jam
Posle smrti svoga oca, bogatog bankara i majke, domaćice, Neda je ostala potpuno sama. Bila je primorana da napusti roditaljsku kuću gde je bila ušuškana ljubavlju i bogatstvom svojih roditelja i suoči se sa stvarnim svetom u kome su vladala pravila muškarca. Posle niza događaja, vešta igra sudbine i zavet njene majke dovešće je pravo u ruke muškarca koji je bio njena sudbina.
Na 25. Međunarodnom Sarajevskom sajmu nabavljene nove knjige za biblioteku!
Klikom na link "NOVE KNJIGE" vidjećete listu i kratak opis sadržaja.
Nove knjige sa 8. Međunarodnog zimskog sajma Sarajevo
NA 8. ZIMSKOM SALONU KNJIGE U SARAJEVU KUPLJENE NOVE KNJIGE ZA BIBLIOTEKU!
-
Borislav Pekić: „Kako upokojiti vampira“. Borislav Pekić je jedan od najznačajnijih srpskih pisaca.Dobitnik je 18 najznačajnihih nagrada: NIN-ove, Nagrada udruženja književnika Srbije, „Goranova nagrada“... Osnovno tema ovog romana je pitanje: Postoje li velike ideje zbog kojih treba ubijati? Doktor Konrad Rutkovski, nakon posjete jednom dalmatinskom gradiću, pokušava da opravda svoje postupke kada je, kao SS oficir za vreme Drugog svetskog rata, poslao jednog nevinog gradskog činovnika na vešala i nasmrt prtetukao jednog zatvorenika. Posle 22 godine proganjaju ga aveti prošlosti i on pokušava da istraži korene zla u sebi i oko sebe i pronađe onu tanku granicu preko koje čovek prelazi u nečovjeka. Nemir u kome se prošlost vraća kao vampir ispisuje unutrašnju dramu Rutkovskog i kroz neverovatan zaplet ideja od Platona do Vitgenštajna, pokreće uvek aktuelno pitanje o ličnoj i kolektivnoj krivici, ličnom i kolektivnom odnosu prema „istorijskoj istini“ predstavljenoj u vampira koga on želi da ućutka.
Bekim Sejranović: „Ljepši kraj“. Dobitnik nagrade „Meša Selimović“ za 2008. godinu. Bekim Sejramović, rođen u Brčkom, a od 1993. Godine živi u Norveškoj, u Oslu gdje je magistrirao južnoslovenske književnosti. Jednim dijelom, "Ljepši kraj" funkcionira kao tjeskobna ljubavna priča između glavnog junaka i od njega prilično starije Cathrine i to je priča koja nema ljepši, nego veoma tragičan kraj. No, ona je u svakom trenutku nadopunjavana preciznim dijagnosticiranjima pripovjedačeva stanja, njegovim poslovnim, prijateljskim, ljubavnim i psihičkim zavrzlamama koje ga istovremeno pogađaju i nastala je od fragmenata koji čine dojmljivu, iskrenu i vrlo proživljenu cjelinu. "Ljepši kraj", kao i cjelokupna Sejranovićeva proza, doista proizlazi iz pitanja - "piše li život priču ili je možda obratno?". Premda uopće nije važno tko kontrolira koga, stvarnost priču ili priča stvarnost, Sejranovićev je roman svakako iznimno uspješan jer je riječ o autoru kod kojega ni u životu ni u pisanju nema foliranja.
Faruk Šehić: „Knjiga o Uni“ Dobitnik nagrade „Meša Selimović“ za 2012. godinu. Književna kritika ga smatra jednim od najdarovitijih nlađih pisaca na području bivše Jugoslavije i predvodnikom tkaozvane pregažene generacije."Knjiga o Uni" Faruka Šehića mogla se zvati i Roman o prirodi, Život na revers, Noćni zapisi, AK-47 i njegovi meteori, Balkanski requiem, Prirodna knjiga, Nocturno za Jugoslaviju, Kratki pojmovnik sjete, Kratki pojmovnik svega, Epitafi za mrave i guštere… i
Sama autorova nakana je bila napisati tihu knjigu o vodi, biljkama i životinjama… ali se prepustio putovanju, vođen instinktom kao najpouzdanijim kompasom, prema nepoznatoj zemlji.
"Knjiga o Uni" je i pokušaj povezivanja i sređivanja egzistencije Mustafe Husara poderane životom, hipnotičko uranjanje u slojeve bića koji se pretapaju kao u snu za koji nikada nećemo biti sigurni da je završio. Ovo je knjiga iz koje se teško izranja i koja se poslije trajno nosi sa sobom, kao nešto najosobnije čega se ne želimo riješiti, kao ljudska slabost, kao vrtoglavica. Dovoljno je uroniti: jedan, dva, tri, četiri, pet…
Žorže Saramago: „Smrt i njeni hirovi“. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost. U ponoć 1. januara, u jednoj neimenovanoj zemlji, na misteriozan način smrt prestaje da posećuje njene stanovnike. Od tog trenutka niko više ne umire i odgovor na ovu neverovatnu pojavu nisu u stanju da daju ni naučni, ni državni, ni crkveni autoriteti. Preko noći propadaju osiguravajuća društva, preti bankrot penzijskog sistema, a i hrišćansko učenje o vaskrsenju ozbiljno je dovedeno u pitanje... Kako obični ljudi doživljavaju smrt u ovim okolnostima, na šta su, uprkos prvobitnom ushićenju, spremni da bi je se ponovo domogli – pripoveda se u ovom romanu baroknog stila i raskošne imaginacije, još jednoj
Saramagova proza je glas koji obuhvata sve glasove, kao univerzalni unutrašnjižamor.
Toni Parsons: „Potraga za suncem“. Autor bestselera „Čovek i dečak“. Neodoljiva i dirljiva priča o porodici koja kreće da nađe raj, a otkriva sebe.Kada se taksista Tom Fin sukobio s dvojicom provalnika u svojoj kući i zbog toga zamalo nije završio u zatvoru, odlučio je da se s porodicom preseli na tropsko tajlandsko ostrvo Puket. Puket je ostvarenje svih snova porodice Fin – tropski raj u kom deca plivaju sa slonovima, giboni pevaju ljubavne pesme u džungli, Andamansko more liči na tirkizno staklo, a mlada porodica može slobodno da se razvija. No nesreće izazvane ljudskom voljom i neukrotive sile prirode prete ovoj tropskoj idili.
Ildefonso Falkones: „Katedrala na moru“. Svetski bestseler objavljen u 32 zemlje, koji je samo u Španiji prodat u preko 1.000.000 primjeraka. Ildefonso Falkones živi u Barseloni. Radi kao advokat. Roman „Katedrala na moru“ napisao je kao omaž svim ljudima koji su učestvovali u pedeset četiri godine dugoj gradnji jedne od najlepših ikada sagrađenih crkava. Ovaj istorijski roman postigao je izvanredan i neočekivan uspeh i kod publike i kod kritičara. Preveden je u trideset dve zemlje i objavljen u milionskom tiražu. Osvojio je brojne nagrade od kojih su samo neke: Euskadi de Plata 2006 za najbolji roman na španskom jeziku, Que Leer 2007 za najbolju knjigu, najprestižniju italijansku nagradu Giovanni Boccaccio 2007 za najbolji strani roman.
Toni Morison: „Dom“. Dobitnica Nobelove i Pulicerove nagrade. Frenk Mani je veteran Korejskog rata, pun gneva i samoprezira. Posle traumatičnih iskustava u prvim borbenim redovima vraća se kući, u rasističku Ameriku sa ožiljcima koji ne prekrivaju samo njegovo telo. Rodna zemlja mu se ispočetka čini tuđa i strana, ali iz strašne apatije će ga trgnuti pismo kojim mu javljaju da mu je sestra u smrtnoj opasnosti. Frenk mora da spase mlađu sestru i odvede je kući, u malo mesto u Džordžiji koje je mrzeo celog života. Prizivajući uspomene iz detinjstva i sećanja na događaje iz rata koji su mu sasvim poljuljali samopoštovanje, Frenk duboko u sebi pronalazi snagu koju je mislio da je nikad više neće naći. Dirljiv roman o naizgled poraženom čoveku koji uspeva da pronađe izgubljenu ljudskost – i dom.
Toni Morison: „Milosrđe“. Dobitnica Nobelove i Pulicerove nagrade. Osamdesetih godina sedamnaestog veka trgovina robljem još je bila u povoju. Jakob je anglo-holandski trgovac i avanturista, s malim imanjem na surovom severu. Sticajem okolnosti, na njegov posed stiže mlada robinja Florens „s rukama robinje a stopalima portugalske gospođe“, koja ume da čita i piše i mogla bi mu biti od koristi.
Svi stanovnici Jakobovog imanja okovani su svojim sudbinama: Lina, sluškinja domorodačke američke krvi, čije su pleme desetkovale velike boginje; njihova gospođa Rebeka, koja je i sama bila žrtva verskog žara u rodnoj Engleskoj; mlada Tuga, ćerka pomorskog kapetana, koja je provela previše godina na moru da bi bila potpuno „normalna“; najzad, tu je i Florens, željna majčinske ljubavi. Opirući se svakodnevici oni pokušavaju da žive život izvan stega sopstvene sudbine.
Milosrđe nas vodi u prve dane perioda crnačkog ropstva u Americi. Slikajući različite verske običaje i prikazujući odnose između muškarca i žene ono nam govori o ljudima koji nikada nisu sazdali svet prema svojoj meri, već je svet oblikovao njih. Iako je to roman o ropstvu on je prvenstveno potresna priča o majci i kćeri u jednom nasilnom i neuređenom svetu – svetu gde čin milosrđa, jednako kao i sve drugo, ima nepredvidljive posledice.
Erika Džejms: „Ljubav iz privrženosti“. Veoma dirljiv roman o životu, porodici i ljubavi. Život Harijet Svi odvija se baš onako kako ga je ona zamislila: imauspešnu karijeru, sopstveni stan iz snova i novog dečka. Međutim, njen savršeni svet iz korena menja užasna saobraćajna nesreća koja će odneti život njene sestre i zeta. Harijet nikada nije bila majčinski tip, ali sada mora da preuzme brigu o svojoj sestričini i sestricu – nema izbora osim da ostavi svoj stari život iza sebe i vrati se u kuću u kojoj je odrasla. Njen novi komšija, Vil Hart – razvedeni otac dve tinejdžerke – takođe smatra da mu je život savršen. On čvrsto veruje u to da treba živeti u sadašnjosti, ima odličan odnos sa svojim ćerkama i ne sumnja da je napravio pravi potez kada je uspešnu advokatsku karijeru zamenio trgovinom antikvitetima. Ipak, sudbina nam nikada ne dozvoljava da se previše opustimo – jedno zapanjujuće otkriće preokrenuće čitav njegov život. Harijet i Vil prinuđeni su da se suoče sa nedaćama i izgrade sebi novu budućnost – ali da li će im to poći za rukom?
El James: „Pedest nijansi sivog“. Svjetski bestseler. Provokativan roman koji ruši sve tabue i sve rekorde prodaje. Nakon što je studentkinja književnosti Anastazija Stil intervjuisala Kristijana Greja – sivookog, prelepog, moćnog poslovnog muškarca – oseća se izuzetno uznemireno. Ubeđena da je njihov sastanak loše prošao, pokušava da više ne misli na taj događaj – sve dok se Grej ne pojavi u prodavnici u kojoj ona radi i pozove je da izađu.
Neiskusna i naivna Ana je šokirana činjenicom da ga želi. Kada je on upozori da za nju bolje da među njima ne bude ničega, Ana ga želi još više.
Ana ne zna da Greja muče mračne želje i opsesivna potreba za kontrolom. Kada se upuste u strastvenu ljubavnu aferu, Ana će otkriti koje su njene stvarne želje ali i strašne tajne koje Grej skriva od drugih.
El James: „Pedest nijansi mračnog“. Drugi dio u kontroverznoj trilogiji pruža novi uvid u mračni ali opčinjavajući svijet Kristijana Greja.
Zastrašena nesvakidašnjim sklonostima i mračnim tajnama, prelijepog ali rastrzanog mladog poslovnog muškarca Kristijana Greja, Anastazija Stil prekida njihovu vezu i otpočinje poslovnu karijeru u jednoj izdavačkoj kući iz Sijetla. Ipak, želja za Kristijanom je ne napušta, naprotiv, ona opsjeda svaku njenu misao. Kada joj Grej ponudi novi ugovor, Ana ne uspijeva da mu odoli. Ubrzo saznaje više o mučnoj prošlosti svog mračnog, opsjednutog, zahtjevnog ljubavnika i shvata bol koji se krije u duši gospodina Pedeset Nijansi. Dok se Grej hrve sa svojim demonima, Ana mora da se suoči sa bijesom i zavišću žena koje su u Kristijanovom životu bile prije nje. A onda mora donijeti i najvažniju odluku u svom životu.
Dejan Lučić: „Vladari iz senke“ tom I. DEJAN LUČIĆ nije samo enigma začitaoce, već i za mnoge obaveštajne službe. Svojom knjigom Tajne albanske mafije izazvao je pravu pometnju u albanskoj Sigurimiji, ali i u tajnim policijama Zapada, koje su razotkrivene kao pokrovitelji, a ne kao borci protiv terorizma i krijumčarenja droge.
Pitanja koja se uvek postavljaju su: KO STOJI IZA NJEGA, ODAKLE MU PODACI? Činjenica je da on kao bivši novinar, a sadašnji poslovni čovek, zaista poznaje mnogo ljudi i to na visokim položajima. Međutim, njegova biografija govori da on nije deo sistema, jer je uvek išao „uz vetar“ pa je tako dobio otkaz u listu Intervju posle objavljivanja knjige Pavelićev testament koja je razotkrila zločine Titovih saboraca protiv srpskog naroda.
Enigma Dejan Lučić postaje zanimljivija ako se zna podatak da je on tajanstveni čovek koji je pilota australijskog porekla Danijela Snedena odveo u Knin i povezao ga sa tamošnjim pokretom otpora. Sneden je danas legendarni Kapetan Dragan... Lučić je to uradio iz senke.
Tajanstveni pisac Lučić bio je i u Tuđmanovom Dubrovniku sa „bivšim“ američkim obaveštajcem Piterom Maherom, kako bi se snimila TV reportaža o „razaranjima“ grada od „četnika“.
Međutim, stvar postaje još zanimljivija ako znamo da je Lučić išao u osnovnu školu sa sinom Franje Tuđmana, Miroslavom, koji je na funkciji glavnog nadzornika hrvatske tajne službe... Naravno, to je samo početak jedne priče o...
Vladari iz senke je špijunski roman koji je interesantniji od Ladlama, La Karea i Morela, jer se dešava ovde i sada!
Dejan Lučić: „Vladari iz senke“ tom II.
Dejan Lučić: „Kineska osveta“. Dejan Lučić, kultni pisac čitave jedne generacije,svojom najnovijom knjigom donosi nam zaprepašćujući triler u kome se mešaju fakta i fantazija koja, protokom vremena, postaje stvarnost... Kao dobar poznavalac teme, on nas uvodi u tajne masona, njihovih običaja, skrivenog načina govora, sistema skupljanjainformacija i uticaja na događaje, u mehanizme obaveštajnih službi, njihovih obmana i manipulacija svešću...
„Kineska osveta“ je žestok političko-obaveštajni roman koji nam otkriva sukob kineskog (ili možda tibetanskog?) tajnog društva „Zeleni zmaj“ sa „Vavilonskim bratstvom“, koje je sinteza Iluminata i Vatikana. Glavni junaci su mlada i lepa beogradska novinarka i njujorški bankar, koji igrom sudbine bivaju uvučeni u zaveru i obračun tajnih društava i obaveštajnih službi Istoka i Zapada. U romanu se govori i o upletenosti farmaceutske industrije u širenje bolesti, koje stvaraju naučnici-kriminalci, o trgovini ljudskim organima pod pokroviteljstvom političara...
„Kineska osveta“ je saga o sukobu – oko svetske dominacije – žute rase sa Hazarima, koji spremaju genocid pomoću ratova, bolesti, cunamija... Milijardu ljudi treba da bude ubijeno da bi se proročanstvo poništilo! „Kineska osveta“ je odgovor na tu pretnju! Žuta rasa ne želi rat sa američkim narodom, već planira da ubije 10.000 vladara iz senke u njihovim kućama...
„Kineska osveta“ govori o panici Jevreja u Njujorku koji znaju da će „Bludnica“ goreti u predstojecem III svetskom ratu, a boje se da će ih ponovo prevariti sopstvena elita, kao u Nemačkoj, i da neće biti spaseni.
„Kineska osveta“ se događa u visokim društvenim krugovima Njujorka, Monaka, Pariza… među prinčevima, masonima, ezotericima, naučnicima...
Pisac ovakve knjige, za koga se veruje da ima svoju mrežu saradnika raspoređenu u centrima moći kao što su Njujork, Vašington, London, Moskva i, naravno, Peking, svakako nije spoljni posmatrač, već inicirani akter! Dejan Lučić je čovek koji živi svoju legendu...
Irvin Jalom „Problem Spinoza“. U novom Jalomovom romanu istražuje seunutrašnji život Spinoze – filozofa koji je promenio tok istorije prokrčivši put prosvetiteljstvu, koji je osnovao biblijski kriticizam i koji je formulisao mnogo ideja relevantnih za oblast psihoanalize. Naporedo sa naracijom o Baruhu Spinozi otvara se priča o ličnom razvoju i unutrašnjim proživljavanjima Alfreda Rozenberga, glavnog ideologa nacizma, koji je odigrao ključnu ulogu u nacističkom pogromu evropskih Jevreja. Spinozu i Rozenberga dele tri veka, a ipak Rozenberg i nacisti imali su neprijatan „Problem Spinoza“: mnogi cenjeni nemački mislioci, među njima i Gete, cenili su Jevrejina Spinozu. Taj paradoks je čvorište ovog,romana.
ZAHVALJUJEMO ĐURI MARIČIĆU, PROF. JURAJU MARTINOVIĆU, OGNJENU LEVIJU, STEVI ĆOSOVIĆU!
Naš prijatelj i pisac Đuro Maričić, koji živi u Hrvatskoj, porijeklom iz Hašana (rodno selo B. Ćoipća), poklonio je biblioteci SPKD "Prosvjeta" Sarajevo pet svojih knjiga. Tokom 2012. godine Profesor J. Martinović je izdvojio iz svoje biblioteke u korist naše preko 600 knjiga kao i Ognjen Levi određen broj knjiga za koji smatra da nije konačan. Uz knjige je i materijalno simbolično pomogao biblioteku.
Posebno se zahvaljujemo beogradskom izdavaču "Svet knjige" Stevi Ćosoviću (porijeklom iz Foče)na poklonu svojih izdanja i izuzetnoj saradnji. |
